USKRSNA POSLANICA PATRIJARHA PAVLA

Beograd, 11. 4. 2001. (IKA) – Uskrsnu poslanicu vjernicima uputio je srpskopravoslavni patrijarh Pavle zajedno s episkopima SPC-a, na početku koje čestita svećenicima, monaštvu i vjernicima Uskrs riječima: “Blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našeg Isusa Krista, i Duha Svetoga, uz najradosniji pozdrav: HRISTOS VASKRSE!”. U poslanici se ističe kako su i danas najveće tajne ljudskog postojanja grob i Uskrs, zlo i dobro, smrt i život. Srpskopravoslavni biskupi poručuju kako čitava suvremena masovna kultura koja okružuje današnjeg čovjeka sa svih strana i oblikuje život, posebice mladih naraštaja, stremi samo jednom cilju – da se živi brzo, zgrabi i iskoristi svaku životnu priliku. “Obožavanje mladosti, snage, ljepote, zdravlja, moći i bogatstva stvara jedan novi vid idolopoklonstva suvremenog svijeta, ali i dovodi do nove diskriminacije. Jer, što s onima koji nisu ni zdravi, ni moćni, ni snažni, ni lijepi?! Jesu li oni ljudi drugog reda, koji samo zaslužuju da se nađu na društvenim marginama? Ideal, posebice mladima, postaju ljudi koji su na brz (često kriminalan ili nemoralan) način stekli popularnost i koji su nosioci suvremenoga životnog stila i ‘filozofije’! Zlo je postalo ‘popularnije’ od dobra; a sama tajna ljudskog postojanja svedena je na laku zabavu i razbibrigu”, ističe se u poslanici.
Srpskopravoslavni biskupi podsjećaju kako je na radosti Uskrsa temeljena i jedna od tri karakteristike kršćanskog života, uz vjeru i ljubav, a to je nada, koja je “okrenuta k budućnosti i u svjetlosti Uskrsnuća otkriva i objavljuje optimizam cjelokupne tvorevine. Sve što je Gospod stvorio nije stvoreno da propadne, da bude uništeno i da nestane; a posebno ne čovjek, kao kruna stvaranja. Svako od nas je jedinstvena, neponovljiva osoba – unikat; i kao takav, pozvan i prizvan da u zajednici s Bogom i bližnjima razvija svoju jedinstvenost do u beskonačnost”. Pri tome, biskupi SPC-a, napominju kako je svaki pokušaj “uniformiranja”, pa čak i u vjerskom životu, i svođenja čovjeka na broj u masi, grijeh protiv Uskrsnuća i želje Božje da svi u zajednici, ali kao različite osobe, postojimo u vječnosti, jer su Uskrsnućem uklonjene sve prepreke u razvoju i rastu čovjekove osobnosti. Govoreći opetovano o važnosti nade i vrlini kao konkretizaciji nade, biskupi izražavaju nadu da će se “u sadašnjem naše trenutku povijesti izgraditi novo društvo i novu državu različitu od one u kojoj smo živjeli. Reformama i zakonima se može nešto učiniti; ali tek težnjom k vrlini se na pravi način stupa na put borbe protiv zla, kako u našemu osobnom, tako i u društvenom životu”. Na kraju uskrsne poslanice se ističe: “’Novo’ znači opredjeljenje za vrlinu; ‘novo’ znači buđenje nade; ‘novo’ znači sagledati cjelokupni osobni i društveni život u svjetlosti Uskrsnuća, radosti i opredjeljenja za Život, jer staro je nepovratno prošlo i Uskrsnućem Kristovim uništeno”. (i04273hr/mjb)