U svijetu u kojemu živimo dominiraju loše vijesti o nasilju, nesnošljivosti, laži, korupciji, raznim nepravdama, različitim oblicima tlačenja i izrabljivanja siromaha. Kao što se u naše vrijeme ne cijeni čovjeka po onome što jest, nego po onome što ima, tako su cijenili Isusa, ne po onome što jest, što doista govori i čini, nego tome odakle dolazi, koji su mu korijeni i koliko je opasan. Na taj su mu način pristupali s pozicije svojih ideoloških, vjerskih, nacionalnih i drugih interesa i predrasuda. Svaki od njegovih protivnika imao je svoje razloge da ga optuži, osudi i ukloni iz svoje sredine i nitko nije birao sredstva da ostvari svoj cilj, rekao je nadbiskup. “U takvom je svijetu gotovo pa normalno očekivati loše vijesti, a nenormalno nadati se dobrima, pogotovo ako oklevetani, nepravedno optuženi i osuđeni nemaju mogućnost dokazati svoju nevinost i postići pravdu i zadovoljštinu. To zapravo i nisu najgore loše vijesti, jer su još gore razočaranja, apatija kao posljedica dubokog uvjerenja da se ništa ne može promijeniti, da pravda nikada ne može doći na svoje, da moćnicima i nepravednicima nitko ništa ne može. U takvom okruženju svaka se dobra vijest unaprijed prihvaća sa sumnjičavošću i nepovjerenjem, kao nešto što naprosto nije moguće.”

Razočaranju prouzročenom vanjskim uzrocima pridolazi ono unutarnje prouzročeno osobnim moralnim posrtajima, neuspjesima da se živi po istini, pravdi i ljubavi, raskorakom između onoga što spoznajemo kao dobro i vlastitog ponašanja koje se s tom spoznajom ne podudara, upozorio je mons. Devčić. Podsjetio je na riječi jednog pjesnika da ‘vidi ono što je dobro i to odobrava, a ipak čini ono što je loše’, kazavši je da to kod mnogih stvara uvjerenje da se ne mogu popraviti i postati bolji. Takav čovjek beznadno je nepopravljiv, pa stoga ni njemu nema što dobro reći. K tome dolazi strah za egzistenciju, bolest i neizbježnu smrt što čovjeku daje osjećaj beznađa. Razumljivo je da su takvom čovjeku, u stanju u kojemu se nalazi, loše vijesti normalne, a dobre neočekivane i prihvaća ih s oprezom i nepovjerenjem. Sve rečeno ima veze s Isusovim uskrsnućem jer ono predstavlja dobru vijest za čovjeka i svijet, istaknuo je propovjednik. Pojasnio je to primjerom prvih Isusovih učenika koji su vijest o uskrsnuću primili s nevjericom, a tako je mnogi primaju i danas. Isusovo uskrsnuće dobra je vijest u dvostrukom smislu. Njime se najavljuje novi svijet u kojemu nema više nepravde, prevare, tlačenja siromaha i nemoćnih. Ono je i više od najave, ono je početak novog neba i nove zemlje koji nisu razočaravajuću, kao što su bili novi svjetovi koje su rađale razne novovjekovne revolucije i preporodi. Oni su predstavljali početak pravog života, ali su se redovno pokazivali kao velike obmane i razočaranja. Nije tako s novim nebom i novom zemljom kojima je početak Isusovo uskrsnuće kojima on potvrđuje ono radi čega je došao na svijet – ‘biti blagovjesnikom siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje’ (Lk 4, 16-21), rekao je nadbiskup Devčić. “Isus je to stvarno i bio i stoga svatko tko ga slijedi, može postići oslobođenje. On je pravednik, nepravedno osuđen i ubijen, koji je ipak došao na svoje, čime je postao nada za sve koji se bilo kada nađu u njegovu položaju. U Njemu se Bog odlučno i radikalno suprotstavio svakoj laži, sili, nepravdi, mržnji. Otkako je Isus odvalio grobni kamen, nijedan pravednik nije više nigdje siguran. Budući da je On posramio svoje tužitelje i ubojice, svaki kojemu su naneseni zlo i nepravda može opravdano nadati pobjedi i zadovoljštini, ovdje i u vječnosti. Tu nadu jamči Onaj koji je i Isusu pomogao da dođe do pravde uskrsnuvši ga iz groba, na sramotu i strah njegovim neprijateljima. U tom je smislu uskrsnuli Krist nada i svjetlo svijeta, štoviše, početak novog svijeta i stoga je Njegova uskrsnuće dobra vijest, ma što o tome neki mislili.”

Isusovo uskrsnuće je i u drugom pogledu dobra vijest jer Uskrsli Krist uklanja naše malodušnosti, sumnje i razočaranja u sebe same. Koliko god bila naša razočaranja s nama samima, koliko god sami sebe prezirali i omalovažavali zbog naše nekarakternosti, nemoralnosti, nevjernosti, ljubav uskrsnuloga Isusa jača je i susret s Njim može sve to promijeniti, poručio je mons. Devčić. Za primjer je naveo apostole koji su u trenucima Isusove muke i smrti iskusili beznađe, stid, sumnju, a kada im se Uskrsnuli ukazao, njihova su se srca ispunila pouzdanjem, vjerom i neuništivom nadom.
U nastavku je istaknuo da kršćanin vjeruje u vječni život, odnosno da ga već sada imamo i trebamo živjeti. Bitno je uskrsnuti sada, izaći iz groba jednog života bez ljubavi, rekao je propovjednik dodajući da su povlaštena sredstva za to – sakramenti naše vjere. Svaki je sakrament prijelaz iz smrti u život. U svakome s Kristom umiremo starom čovjeku i uskršavamo kao novi ljudi. Vjernike je potaknuo na razmatranje jesu li to već doživjeli kod ispovijedi ili u trenucima pričesti? “Jesmo li ikada upoznali zdravo i sretno ozračje u kojem se čovjek preporađa, uskršava? Jesmo li sami stvorili takvo ozračje za život? Jesmo li ikada nekoga uskrsnuli svojom dobrotom, darivajući mu svoj osmjeh, lijepu riječ, malo svoga vremena? Jesmo li ikada upoznali ozračje u kojemu čovjek uskršava zato jer je ljubljen?” Odgovorimo li potvrdno na ova pitanja, znači da smo već sada s Kristom suusrksnuli i već sada imamo klicu vječnog života, istaknuo je mons. Devčić.
Zaključujući propovijed poručio je da čestitajući ‘sretan Uskrs’, znači ‘sretan prijelaz’ iz jednog površnog i nesređenog života u istinski život kojega Krist omogućuje. Svi imaju potrebu za takvim ‘prijelazom’. U svakome od nas postoje zone tame i svjetla. Svatko od nas nosi materijal za heroja i izdajicu, anđela i zvijer, za život usmjeren prema gore i onaj prema dolje, prema nebu i prema zemlji. Isusovo uskrsnuće kao najbolja i najradosnija vijest znači: svijet se može promijeniti i ja se mogu promijeniti, mogu uskrsnuti na novi život bez velike buke i u tišini kako se dogodilo Isusovo uskrsnuće.
Na kraju mise riječki nadbiskup potaknuo je vjernike na svjedočenje vjere u svakodnevnom životu. Mi smo Isusove ruke, noge i glas. Dopustimo da preko nas progovara i djeluje, da dođe do onih do kojih želi doći, rekao je mons. Devčić. Svim vjernicima uputio je čestitku za Uskrs kazavši da čistu upućuje i uime riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića koji je duhom i molitvom na misi u riječkoj prvostolnici, no kao apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, uskrsnu misu slavio je u Dubrovniku.