Usred pretpripreme Velikoga jubileja

1. “Nemoj se brinuti zbog ove bolesti niti druge koje nevolje. Zar nisam ovdje ja koja sam tvoja Majka? Zar ne nalaziš zaklon u mojoj sjeni? Nisam li ja tvoje zdravlje?” Te je riječi razabrao s usta Presvete Djevice ponizni domorodac Juan Diego di Cuautilan, u prosincu 1531. g. na podnožju brežuljka Tepeyac, koji se danas zove Gvadalupe, nakon što je molio za zdravlje jednog rođaka.
Dok se Crkva u ljubljenom meksičkom narodu spominje prve stogodišnjice krunjenja časnog lika Naše Gospe Gvadalupske (1895-1995), osobito je značajan izbor čuvenog svetišta grada Meksika kao mjesta za najsvečanije slavlje idućeg Svjetskog dana bolesnika, 11. veljače 1996.
Taj je Dan stavljen u srce onog pretpripravnog razdoblja Trećeg tisućljeća kršćanstva koje će “morati poslužiti oživljavanju svijesti kršćanskoga naroda o vrijednosti i značenju koje Jubilej 2000. godine zauzima u ljudskoj povijesti” (Tertio Millenio adveniente – Nadolaskom trećeg tisućljeća, 31). Crkva s povjerenjem gleda na događaje našega doba i među “znakovima nade prisutnima u ovom posljednjem dijelu stoljeća” ona prepoznaje hod koji je izvršila “znanost i tehnika i nadasve medicina u službi ljudskog života” (ondje, 46). Upravo u znaku te nade, rasvijetljene prisutnošću Marije, “Zdravlja bolesnih”, u pripravi na IV. dan bolesnih, obraćam se svakome koji nosi u tijelu ili duhu, znakove ljudske patnje, kao i tolikima koji u bratskom služenju njima nastoje savršeno nasljedovati Otkupitelja. Doista “kao što je Krist… poslan od Oca da #!propovijeda Evanđelje siromašnima, da ozdravlja one koji su skršena srca#! (usp. Lk 4,18), #!da traži i spasi ono što je izgubljeno#! (usp.Lk 19,10), tako i Crkva pokazuje ljubav prema svima koji su ožalošćeni uslijed ljudske slabosti, dapače u siromasima i patnicima vidi sliku svoga siromašnog i trpećeg Ustanovitelja” (Lumen gentium, 8).
2. Predraga braćo i sestre, vi koji naročito doživljavate patnju, pozvani ste na osobito poslanje u okviru nove evangelizacije nadahnjujući se Marijom Majkom ljubavi i ljudske boli. U tom ne lakom svjedočenju pomažu vam zdravstveni radnici, obitelji, dragovoljci koji vas prate u vašoj svakodnevnoj kušnji. Kao što sam napomenuo u apostolskom pismu Tertio Millenio adveniente, “Sveta će Djevica biti prisutna na tako reći #!transverzalan#! način kroz čitavu pripremnu fazu” velikog Jubileja 2000. “kao savršeni primjer ljubavi, kako prema Bogu tako i prema bližnjemu”, tako da poslušamo njezin majčinski glas koji ponavlja: “Učinite ono što vam Krist kaže” (usp. Tertio Millenio adveniente, 43.54).
Prihvaćajući taj poziv iz srca Zdravlja bolesnih, moći ćete utisnuti novoj evangelizaciji jedinstveni pečat naviještanja Evanđelja života, koji se otajstveno prenosi svjedočanstvom Evan?elja patnje (usp. Evangelium vitae, 1; Salvifici doloris,3). “Pastoral zdravstva, ustvari, uistinu usklađen, čini neposredni dio evangelizacije” (Govor na IV. plenarnoj sjednici Papinske komisije za Latinsku Ameriku, 8; 23, lipnja 1995).
3. Isusova Majka je primjer i vođa tog djelotvornog naviještanja, jer “se stavlja između svoga Sina i ljudi u njihovim zemaljskim neimaštinama, potrebama i patnjama. Stavlja se u sredinu, to jest, nastupa kao posrednica i to ne kao neka strankinja nego kao majka, svjesna da upravo kao takva može – dapače ima pravo – predočiti Sinu potrebe ljudi. Njezino posredovanje, stoga, ima značaj zagovorništva: Marija se zauzima za ljude. Ne samo to: kao majka ona želi da se očituje mesijanska moć njezina Sina, to jest njegova spasenjska sila kojom će priteći u pomoć ljudima u njihovoj nevolji, da oslobodi čovjeka od zla koje pritišće na različite načine i u različitoj mjeri njegov život” (Redemptoris Mater,21).
To poslanje čini da u životu Crkve bude trajno prisutna Ona, Zdravlje bolesnih, da kao u počecima Crkve (Dj 1,14), i danas bude “uzor one majčinske ljubavi, kojom trebaju biti prožeti svi koji u apostolskom poslanju Crkve surađuju na preporodu ljudi” (Lumen gentium, 65).
Proslava najsvečanijeg trenutka Svjetskog dana bolesnika u svetištu Naše Gospe Gvadalupske idealno spaja prvu evangelizaciju Novoga svijeta s novom evangelizacijom. Među narodima Latinske Amerike, naime, “Evanđelje je bilo naviješteno prikazujući Djevicu kao svoje najuzvišenije ostvarenje… Najočitiji simbol te istovjetnosti je melesko lice Marije Gvadalupske koje se javlja na početku evangelizacije” (Dokument Pueble, 1979,282.446). Zbog toga već pet stoljeća, u Novome se svijetu, Presveta Djevica štuje kao “prva navjestiteljica Evanđelja Latinske Amerike”, kao “zvijezda evangelizacije” (Pismo redovnicima i redovnicama Latinske Amerike o 500. obljetnici evangelizacije Novoga svijeta,31).
4. U vršenju svoje misionarske zadaće Crkva je, podupirana i jačana zauzimanjem Presvete Marije, pisala značajne stranice skrbi za bolesne i trpeće u Latinskoj Americi. I danas pastoral zdravstva zauzima važno mjesto u apostolskom djelovanju Crkve: ona ima odgovornost za brojna mjesta pomoći i skrbi i djeluje među najsiromašnijima dragocjenom revnošću na zdravstvenom polju, zahvaljujući velikodušnoj zauzetosti tolike braće biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i mnogih vjernika laika, koji su razvili izvrsnu tankoćutnost prema onima koji se nalaze u boli.
Ako se, zatim, pogled iz Latinske Amerike proširi i obuhvati svijet, susreću se brojne potvrde te majčinske skrbi Crkve za bolesne. I danas se, možda osobito danas, iz čovječanstva podiže plač mnoštva iskušavanog patnjom. Cijeli su narodi razdirani okrutnošću rata. Žrtve sukoba koji još uvijek traju osobito su najslabiji: majke, djeca, starci. Kolika ljudska bića, iscrpljena od gladi i bolesti, ne mogu računati ni na najosnovnije oblike pomoći. A gdje su ti srećom osigurani, kolike bolesnike muči strah i očaj jer nisu sposobni osmisliti svoju patnju u svjetlu vjere.
Hvalevrijedni i također junački napori tolikih zdravstvenih radnika i pojačani udio dragovoljaca ne mogu pokriti stvarne potrebe. Molim Gospodina da probudi još veći broj velikodušnih osoba koje znaju darovati onome koji trpi ne samo utjehu fizičke pomoći, nego i duhovni oslonac, otvarajući pred njim utješne poglede vjere.
5. Predragi bolesnici i vi, članovi obitelji i zdravstveni radnici koji dijelite njihov težak hod, osjećajte se prvacima evanđeoske obnove u duhovnom usmjerenju prema Velikom Jubileju 2000. U uznemirujućem pogledu na stare i nove oblike nasrtaja na život, koji označuju povijest naših dana, vi ste poput mnoštva koje je tražilo da se dotakne Gospodina “jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala” (Lk 6,19). I upravo je pred takvim mnoštvom ljudi Isus izgovorio “govor na gori”, proglasivši blaženima one koji plaču (usp. Lk 6,21). Trpjeti i biti blizu onome koji trpi: onaj koji u vjeri proživljava oba ta stanja, sudjeluje na osobit način u Kristovim patnjama i prima “izvanredni dijelak beskrajnoga blaga otkupljenja svijeta” (Salvifici doloris,27).
6. Predraga braćo i sestre koji se nalazite u kušnji, prikažite velikodušno svoju bol u zajedništvu s trpećim Kristom i Marijom njegovom preblagom Majkom. I vi koji svakodnevno radite uz one koji trpe, učinite od svog služenja dragocjeni doprinos evangelizaciji. Osjetite se svi živim dijelom Crkve, jer je po vama kršćanska zajednica pozvana suočiti se s križem Kristovim, da dade svijetu razlog evanđeoske nade (usp. 1 Pt 3,15). “Sve vas koji trpite molimo da nas poduprete. Upravo vas, koji ste slabi, pozivamo da postanete vrelom snage za Crkvu i za čovječanstvo. U strašnom sukobu sila dobra sa silama zla, što se pokazuje u našem suvremenom svijetu, neka pobijedi vaše trpljenje sjedinjeno s Kristovim križem” (Salvifici doloris, 31).
7. Moj je krik upućen i vama, pastiri crkvenih zajednica, vama odgovornima za pastoral zdravstva, da bi se prikladno pripravili za proslavu sljedećeg Svjetskog dana bolesnika poticajima kadrima probuditi zanimanje naroda Božjeg i samoga građanskog društva za široke i složene probleme zdravstva i zdravlja.
I vi, zdravstveni radnici – liječnici, bolničari, kapelani, redovnici i redovnice, ravnatelji i dragovoljci – i osobito vi žene, koje krčite put u zdravstvenom i duhovnom služenju bolesnima, budite promicatelji i promicateljke zajedništva među bolesnicima, među njihovim obiteljima i u crkvenoj zajednici.
Budite uz bolesnike i njihove obitelji kako se nitko od onih koji se nalaze u kušnji ne bi osjećao odbačenim. Tako će iskustvo boli za svakoga postati škola velikodušnog predanja.
8. Rado proširujem ovaj poziv odgovornima u društvu na svim razinama, kako bi im crkvena pozornost i skrb za patnički svijet bila prilika za dijalog, susret i suradnju za stvaranje društva koje će se, poticano brigom za patnika, sve više upućivati putem pravde, slobode, ljubavi i mira. Bez pravde svijet neće upoznati mir; bez mira patnja će se samo širiti preko svake mjere.
Na sve one koji trpe i na sve one koji se žrtvuju u njihovoj službi zazivam Marijinu majčinsku potporu. Neka Isusova Majka, stoljećima čašćena u čuvenom svetištu Naše Gospe Gvadalupske, čuje krik tolikih patnja, osuši suze bolnome, bude blizu svim bolesnicima svijeta. Dragi bolesnici, neka Presveta Djevica prikaže Sinu vaše boli u kojima se odražava Kristovo lice na križu.
Ovoj želji pridružujem jamstvo svoje žarke molitve, dok srdačno svima podjeljujem Apostolski blagoslov.
Iz Vatikana, 11. listopada 1995, na spomendan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve. Ivan Pavao II.