Misu zadušnicu za Utorane koji su položili svoje mlade živote za domovinu Hrvatsku, u crkvi sv. Mihovila predvodio je fra Ante Jurić u suslavlju unešićkog dekana fra Joze Jukića i župnika Čvrljeva fra Ante Jurića Talje koji je kao uvodničar u misno slavlje kazao kako se nada da se zauvijek ispunio broj onih koji su svoje mlade živote položili na oltar lijepe naše domovine Hrvatske. „Otkrivenjem ovog spomenika izrečen je sud i osveta nad onima koji proliše nevinu krv onih koji su nam uvijek bila u srcu. Danas sam ponosan što su njihova imena uklesana na ovom lijepom spomeniku. Riječima psalmiste upravljam molitvu ‘/objavi mi radost i veselje,/ nek’ se obraduju kosti satrvene!/ Odvrati lice od grijeha mojih,/ izbriši svu moju krivicu!/ Ps50′. Gospodine života i Gospodaru naših sudbina, sa svom pozornošću naše ljubavi u tvoje ruke preporučujem ove drage osobe, žrtve Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. Njihova tjelesa povjeravamo utrobi hrvatske grude, a njihove besmrtnim dušama, ti milosrdni Oče daruj da mirno počivaju kod Tebe koji si sama Ljubav i Dobrota“, poručio je fra Ante Jurić Talaja.

Spomenik žrtvama komunističkog zločina i žrtvi Domovinskog rata

U propovijedi fra Ante Jurić je kazao: „Ovo što danas radimo na ovom mjestu, kao da samo po sebi postavlja pitanje što je čovjek, otkuda dolazi i kamo ide te koji je smisao ljudskog života. Mi smo na svijetu da Boga poznamo, Njega ljubimo i Njemu služimo…  Čovjek je jedno tajnovito biće. Uspjeli smo otkriti tajne svemira, a tako malo o sebi znamo. Čovjek je sam sebi jedna velika nepoznanica. Bog nas je stvorio iz ljubavi za ljubav. I na koncu života, svatko će polagati račun iz Ljubavi. Ako u životu čovjeka ne postoji nešto više od ovog zemaljskog, onda je sve bezvrijedno…, zaključio je propovjednik.

Naglasio je kako u životu čovjeka postoje neke vrijednosti za koje se isplati živjeti, žrtvovati, umirati, a to su Bog, vjera, ljubav, obitelj i Domovina. „Za te vrijednosti mnogi su kroz povijest žrtvovali svoje živote. Nažalost, danas u EU, Bog i njegovi zakoni nemaju mjesta. Ali ne gubimo pouzdanje, jer Isus Krist i dalje ostaje vođa kojega slijedimo i izvršavamo njegove zapovjedi. Danas molimo pokoj vječni za one koji su dali svoje živote za ovu slobodu koju danas uživamo…  Danas imamo komemoraciju i blagoslov spomenika, imamo spomen na slavne i samozatajne ljude koji su dali svoje živote za Domovinu. Nitko nema pravo dirati rane i boli onih koji pate zbog gubitka svojih najmilijih, te nitko s druge strane nema pravo dirati žrtve onih koji su svoje živote gradili u ovu hrvatsku grudu poprskanu krvlju. Tu grudu zovimo Domovinu. Mi želimo biti vjerni potomci onih koji su nam u baštinu ostavili vjeru u Boga i ljubav prema obitelji, Crkvi i Domovini. Te svete vrednote treba voljeti i za njih živjeti i prenijeti ih budućim naraštajima.“

U nastavku je kazao kako imamo svoj hrvatski jezik, svoju domovinu Hrvatsku, novac, vojsku i da „ne treba više ništa, nego vjera u Boga i zajednička sloga“. „Svi trebamo biti vojnici i borci za istinu u svom narodu, to je davno rekao Ciceron. Uvijek trebamo ustati i svjedočiti istinu i mržnja mora biti pobijeđena ljubavlju, a ljubav može pobijediti jedino ako pobjedi istina. Zato ne smijemo šutjeti kad se širi laž, gazi Bog, vjera, ljudsko dostojanstvo…“, poručio je fra Ante rekavši da se moramo uvijek zahvaljivati na hrvatskoj državi, jer nam je ona veliki Božji dar. „Hrvatski branitelji dali su svoje živote i slobodu smo stekli na krvi i žrtvi. Treba prihvatiti istine ma kakva bila gorka, tko ne želi istinu, stavlja se na stranu zloga… Hrvatsku grade oni koje je ih vole i žrtvuju se. Žrtve Drugoga svjetskog rata i ovog Domovinskog rata ispunile su naše Domovinu brojnim kostima i brojnim jamama, krvlju i suzama, cijelo 20. stoljeće… Iz Očeve ruke treba prihvatiti križ… Križ su nosili naši branitelji…  Molimo se blaženom Alojziju koji je naš smjerokaz za sve dobro – da bi nam domovina bila sretna i blagoslovljena.“

Spomen križ u groblju kraj crkve sv. Mihovila postavljen u znak sjećanja na 21 Hrvata koji su bili žrtve komunističkog zločina Drugog svjetskog rata (Dujo Baričević, Jakov Barićević, Ivan Baričević, Joko Baričević, Matko Barićević, Frano Grozdanić, Jakov Grozdanić, Marko Grozdanić, Ivan Melvan, Joko Melvan, Luka Melvan, Dujo Milić, Filip Milić, Ivan Milić, Jakov Milić, Jerko Milić, Joko Milić, Mate Milić, Petar Penga, Ante Melvan i Šime Milić) i jednoj žrtvi Domovinskog rata, poginulom hrvatskom branitelju Mladenu Miliću (1965.-1992.), pripadniku 4. gardijske brigade. Spomenik je izradio kamenoklesar Mićo Ćuk, radove je izvela Braniteljska zadruga Susjed Muć Gornji, a financirala ga je Općina Unešić.

Nakon mise zadušnice u crkvi Sv. Mihovila uslijedila je ispred crkve svečanost otkrivanja spomenika koja je započela hrvatskom himnom u izvedbi klape Drniš i minutom šutnje za pok. Mladena Milića i sve hrvatske branitelje te žrtve Drugog svjetskog rata i poraća i za prvog hrvatskog predsjednika pok. Franju Tuđmana.

Spomenik podignut u čast mučenika Utorana otkrili su članovi obitelj pokojnog Mladena te predstavnici obitelji hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća i predstavnik Udruge veterana 4. gardijske brigade, te načelnik općine Unešić  Živko Bulat.

Nakon toga slijedio je blagoslov spomenika i molitva odrješenja koju je predvodio fra Ante Jurić sa subraćom. Potom je Ante Nadomir Tadić Šutra izrecitirao pjesmu „Prijatelju Mladenu“ autora Ante Milića, te svoju pjesmu „Bojnikov epitaf“.

Na grobu poginulog hrvatskog branitelja Mladena Milića

Na kraju je pokraj grobnice pok. Mladena Milića župnik fra Ante Jurić izmolio odrješenje za pokojnog Mladena.

Program koji je vodio Ante Nadomir Tadić Šutra završio je pjesmom „Croatio, iz duše te ljubim“ u izvedbi klape „Drniš“ koju je predvodio Goran Ercegovac, uz glazbene voditelje Luku Bakovića i Josipu Ivić. Klapa je također svojom pjesmom uzveličala i misno slavlje.