Uz „civikat“ predstavljene knjige fra Vlade Lončara

O poeziji fra Vlade Lončara doc. dr. Lovrenčić je kroz analizu stihova i odabiru tama govorila o strukturi stiha, te o samoj dubini tema koje uronjavaju kroz more do Božjeg stvaranja. Fra Draženko Tomić i Bože Markota pročitali su nekoliko pjesama kroz koje je autor progovorio kao franjevac koji promiče sve stvoreno, a posebno štiti i ističe ekološko hrvatsko more, za razliku od drugih mora u Europi.

Govoreći o Rječniku doc. dr. Pavić je posebno istaknula zasluge hercegovačkih franjevaca u čuvanju i očuvanju nacionalnoga i vjerničkoga identiteta Hrvata i katolika na području Hercegovine. „Unatoč ubojstvima, progonima, posebno nakon II. svjetskog rata i poraća, franjevci su očuvali identitet svoga  naroda, a fra Vlado Lončar je svojim marljivim radom pokazao primjerom da franjevac može stvoriti kapitalno djelo. Na stvaranja Rječnika rade brojni timovi, stručnjaci s različitih područja, a fra Vlado je na 750 stranica prikupio petnaestak tisuća riječi, idioma  iz posuškoga kraja ukoričio u Rječnik. To je primjer hercegovačkoga fratra“, zaključila je doc. dr. Pavić.

O Rječniku je govorio i novinar Glasa Koncila Vlado Čutura koji je na jeziku svoga djetinjstva, jer iz iste je „žlibine“ kao autor o. Lončar. Iz govora sastavljena od riječi iz Rječnika autora fra Vlade Lončara Čutura je kazao: „Bilo je u ćindiju, taman dođen s tega, sidnen u katrigu, metnen uzglavač iza kostiju, ko starije čeljade, dignen noge na siniju. Taman sam paripa sveza u pojatu, pokrijo ga staron imbuljon koja je bila u kućari, jer je pobrana dvi bilače posijane zobi i pola varićaka koji nije vijoran. Nisan iša po mutap koji je u pojati iznad bunje. Dok to kontan, ono telefun. Ono zvono, cendrka li ga cendrka, ko na ovanu škulju koji prolazi kroz ćemerenu škulju i vodi šiljež da mane onu gravoriku s druge strane u eraru. Stistnen ono zaleno koje je ulentrano na telefunu, a s druge strane čujen avaz, on meni alo, je li to Vlado? Kažen mu da jesan a on meni – Valjen Isus i Marija. Vazda bijo – odgovori ja. Odman probesidi da bi tribalo tuten i tuten  koju besidu kazati o libru koju je natefeterio naš pratar iz Pošuša. U vildžanu  mi je još bilo malo toza, sitin se pa to je Jozarić, pra Vlado. Odgovorin – dok san pri avizi, ja ću to privatiti, ali daj mi neki civikat….“  Pozdravljam Bekijaše, Šupare, Najijane, Šperce, Škuture i ostale….

Značenje:

Žlibina – kraj, zavičaj

Ćindija – predvečerje

Čeljade – osoba

Teg – uzorana njiva

Katriga – stolica u kojoj je sjedio domaći, tronožac ili četveronožac s naslonom za leđa i  ruke

Metnen – stavim

Sinija – okrugli niski stol oko kojeg bi svi  posjedali pri objedu. Tu je još zanimljivost, nekoć se, pa čak i početkom šezdesetih godina za sinijom se kladalo. A to znači, nije bilo dovoljno žlica pa bi se djeca izmjenjivala. Svatko uzme jedan zalogaj i daje drugom djetetu da ono uzme i tako ukrug iz čanjka (izdubene okrugle posude“

Parip – stari konj koji je pri kraju i ne može više raditi jer se brzo umori i  nema normalno disanje  (Riplje ko stari zaduvani parip – Kašlje kao stari konj…)

Kosti – kralješnica

Pojata – štala, staja

Imbulja – pokrivač je od mekane vune

Bunja – otvor kroz koji se polaže sijeno

Mutap – poseban pokrivač za konje kojima su se pokrivali nakon rada ili prije parada

Bilača – vreća otkana na tkalačkom stanu s dvije naprtnjače, a koristila se kod ručnoga sijanja žita, jedna bi se naprtnjača prebacila preko lijevog ramena, a drug oko pojasa. Žito se bacalo s koraka prema izlasku sunca (naoposum). Zob je malo lakša, a u nju bi se moglo staviti do 30 kilograma pšenice, 25 kilogram ječma i dvadesetak kilograma zobi, ovisno o težini zrna

Varićak – okrugla izdubena drvena posuda s dnom koja je imala do dvadesetak kilograma sadržaja žita

Vijoriti – čistiti žito od primjesa na vjetru (Tu ima čak i jedna molitva iz planinskoga kraja u kojem se sudaraju klime pa na putu prašina ide u krug,  u narodu se vjerovalo da je to vrag, pa kad bi se na to naišlo, molilo se: „Jezus i  Marija u jamu vijarina“

Cendrkati – zvoniti

Škulja – propust ispod ceste

Škulj – kastrirani ovan

Ćemer – klesani kamen koji je složen u obliku slova „V“ i tako posložen u luku da nije bio potreban vezni materijal

Šilježe – janje koje je preraslo svoju dob, a još nije ovca (Čak su spjevane i pjesme s molitvom mladića koji su bili za ženidbu: Sveti Ante dat ću ti šilježe, samo kaži di curice leže)

Gravorika – visoka trava

Erar – državna ili zajednička zemlja

Ulentrano – uslikano

Aviz – svijest

Civikat – dopusnica     

Organizator predstavljanja bilo je Zavičajno društvo Posušje u Zagrebu na čelu s Vladom Begićem, a domaćin je bio gvardijan (gardijan) fra Svetozar Kraljević. Program je vodio Stipe Kraljević, prof., „profesur“.