Kako je biskup napomenuo, osim ovog značajnog blagdana, tim je misnim slavljem proslavljen i rođendan sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića (rođenog 14. rujna 1850.) a na njemu je ujedno biskup Petanjak među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata primio i krčkog bogoslova Zorana Maričevića.

U prigodnoj homiliji biskup Petanjak objasnio je važnost ovog blagdana i ispravnog shvaćanja i prihvaćanja križa: „U središtu današnjeg blagdana nije proslava i veličanje križa kao mučila, kao sredstva nebrojenih muka i strašnih boli, sve do grozne smrti, nego je u središtu svega neizmjerna ljubav Kristova prema svemu svijetu i svemu stvorenom, koja ne uzmiče ni pred čim i ni pred kim, pa ni pred tako strašnim mučilom kao što je križ.

Makar je Kristovo evanđelje među nama već dvije tisuće godina, mi tek moramo upoznati smisao, značenje i vrijednost križa. Naš je najveći problem što se zaustavljamo na križu i ne idemo dalje od njega.

Kad nam je teško, kad nas život pritisne sa svih strana, kad nesreća sustiže jedna drugu… tko tada razmišlja o uskrsnuću? Tko razapet sa svih strana, razmišlja o plodu tog razapinjanja? Tko se u muci i čemeru nada da će sve to biti korisno i spasonosno, ako je prihvaćeno dragovoljno, s predanjem u volju Božju i ljubavlju kakvom je Isus pošao u muku, križ, smrt i uskrsnuće.

U naše vrijeme ovaj bi blagdan morao biti zapovijedana svetkovina koja se slavi bar jednom mjesečno, jer današnji svijet i čovjek u tom svijetu, velikim su dijelom izbacili križ kao sredstvo spasenja. On ne samo da nema nikakvog mjesta u našem životu, nego ga ne treba imati ni na zidu, ni na stolu, kako nas ni na koji način ne bi uznemirivao i podsjećao na važnost i vrijednost onoga što križ jest i što predstavlja.

Tek kad svatko od nas, po Kristovu primjeru, prihvati svoj križ života, moći će se očekivati promjena i obraćenje ovog svijeta. Do tada ćemo samo dublje i dublje tonuti u svojim iluzijama i dokončati svoj život u besmislu i beznađu.“

Krčka biskupija blagoslovljena je primjerom sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića koji je križ živio i prihvaćao upravo na taj način:

„Za razliku od današnjeg čovjeka, sluga Božji biskup Antun Mahnić, čiji rođendan danas slavimo, sigurno je imao potpuno evanđeosko i kršćansko shvaćanje i razumijevanje križa.

Kad je imenovan krčkim biskupom svoj je dolazak u Krčku biskupiju promatrao kroz otajstvo križa Kristova i križa svoga, te mu se geslo „U križu je spas“, nametnulo kao samo od sebe.

Već mu je dotadašnje životno iskustvo pokazalo da se kroz život mora boriti i probijati, ali da ta borba donosi i neke pozitivne učinke. Zato križ nije samo muka, nego je i proslava.

Od te proslave križa osjetio je nešto i biskup Mahnić kad mu u njegovoj teškoj bolesti u Zagrebu, malo prije njegove smrti, dolazi jedan doktor (dr. Šime Cvitanović) i predstavi se kao senior u Hrvatskom katoličkom pokretu kojeg je Mahnić pokrenuo, a biskup Mahnić, pun oduševljenja gleda u sliku Bogorodice iznad svog kreveta i kaže: »Hvala Ti, Majko draga, da sam i to dočekao, da sjeme, koje je posijano, već je u plodu i da me jedan senior liječi. Tko bi se tome nadao, a ipak je došlo!« Križ nije samo muka i kad bi bio i ostao samo muka i patnja bio bi potpuni promašaj. Zato se za svaki križ kojeg se u vjeri prihvati i nosi u svjetlu Kristova i našeg uskrsnuća može zvati slavni, uzvišeni i spasonosni križ.“

Bogoslovu Zoranu biskup Petanjak je poručio: „Dragi Zorane! Ti si slobodno izabrao ovaj put prema svećeništvu koji će, kao što je to u životu svakoga od nas, biti obilježen tvojim životnim križem. Neka Ti primjer Isusa Krista i sluge Božjeg biskupa Mahnića budu nadahnuće da se nikada ne zaustaviš samo na križu, jer bi te to obeshrabrilo na tvom putu, nego da gledaš dalje od križa i da vjeruješ kako svaki križ ima i svoje radosti i da je lijepo uživati u plodovima križa koje Gospodin daje kao nagradu onima koji se ne pokolebaju i koji računaju na njegovu pomoć i blizinu.“

Na kraju misnog slavlja biskup Petanjak predvodio je molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Mahnića.