Ondje je predslavio misno slavlje u zajedništvu sa svećenicima franjevcima koji inače skrbe za korisnike ovog Doma, a radost su svojim dolaskom donijeli i članovi varaždinske FRAMA-e koji su tijekom mise predvodili pjevanje.

Uime korisnika Doma biskupu je dobrodošlicu poželio fra Branimir Kosec istaknuvši kako su ondje korisnici s raznim životnim križevima, ali ovaj trenutak i svaka sveta misa, svima njima je velika utjeha i ohrabrenje.

Biskup Radoš je na početku izrazio radost zbog posjeta Domu za starije, rekavši kako je na neki način to i njegov dom, budući da je kroz 18 godina s bogoslovima u Đakovu svakog tjedna posjećivao dom za starije. Poručio je korisnicima i kako Dom nije samo čekaonica za otići s ovoga svijeta, nego je mjesto gdje se čovjek može smiriti i u ljubavi biti s Bogom i ljudima.

Kroz simboliku biskupova poljupca knjige odnosno Riječi Božje nakon naviještenog evanđelja, mons. Radoš je najprije okupljene ohrabrio da se u životu potpuno oslone na Boga.

„Svećenik kada ljubi Evanđelje, kao da ljubi uime svakoga prisutnoga i govori: Gospodine, neka moje usne budu one koje će Tebe ljubiti, neka moj život bude tako blizu Tebe da se mogu i smijem osloniti na Tebe, jer Ti si čvrsti oslonac. Bog nam želi kazati da je On naš oslonac na koji se smijem osloniti i na koji se mora osloniti naš život da bi mogao opstati, da ne padne, da ne propadne“ poručio je mons. Radoš.

O takvom potpunom povjerenju u Gospodina biskup Radoš je progovorio i tumačeći misna čitanja odnosno lik kralja Ahaza iz Starog zavjeta koji nikako ne može povjerovati da je Bog s njegovim (Izraelskim) narodom i sv. Josipa iz Novog zavjeta koji vjeruje da je Bog s njime.

Kralj Ahaz traži ljudske saveznike, odlazi u rat, čini kompromise i njegovo se kraljevstvo pomalo rastače. Josipu, pak, dolazi anđeo, hrabri ga, govori mu neka se ne boji nasloniti svoj život na Boga, jer Bog ima plan s njime. I djetetu kojega je Marija začela po Duhu Svetomu, upravo će Josip nadjenuti ime Isus što znači Bog spašava.

„Bog je onaj koji spašava. Ne spašavaju ljudi, nego samo Bog može spasiti. Ljudi jedni drugima mogu pomoći ako su produžena Božja ruka, mogu biti i Božje djelo i Božji znak među nama“ naglasio je biskup Radoš te korisnicima Doma poželio da se Bog rodi u njihovom toplom kutku duše. Poručio im je da iako stari po tijelu, mogu biti mladi u duši, spremni primiti Boga i dopustiti da se Bog rodi u njihovoj nutrini.

„Neka Bog bude trajno s vama: i mlad i zreo; onaj na koga se možete osloniti, ali i ono dijete koje širi nadu i ljubav oko sebe“ zaključio je u svojoj homiliji biskup Radoš.

Na kraju euharistijskog slavlja biskupu Radošu su toplu i iskrenu zahvalnost izrazili korisnici Doma, fra Branimir, te ravnateljica Vesna Vidović Oreški izrazivši nadu kako će se i nadalje, idućih dugi niz godina, susretati, osobito s obzirom na biskupovo nekadašnje iskustvo kao svećenika u Domu za starije i nemoćne u Đakovu.