Na misi je pjevao Katedralni zbor splitske prvostolnice pod ravnanjem maestra don Šime Marovića te uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina. U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Franjo-Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan, rektor bogoslovije don Vedran Torić, don Danijel Maršić, kanonik don Marko Ćubelić te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar.

„Ako mora postojati za čovjeka i vrijeme šutnje, i ako je neki dan kao stvoren za to, onda je to dan Velike subote“, započeo je nadbiskup parafrazirajući riječi starozavjetnog Propovjednika te nastavlja, „Ovo je dan u kojem je čovjek pozvan da uroni u šutnju i duboko razmišljanje nad pitanjem što se to dogodilo Bogu? Zašto je Bog dopustio da njegov Sin, koji je ljudima donio ljubav i dobrotu, od tih istih ljudi tako strada? Ovo je trenutak kada treba zašutjeti i zapitati se također što se to dogodilo čovjeku? Gdje su granice ljudskoga zla? Zašto mnogi ljudi dopuštaju da zlo dominira njihovim životima“, upitao se nadbiskup.

Nakon što je ubijen Sin Božji, progon Boga u ljudima vjere nije nikada prestao. Još i danas Bog mnogima smeta, najradije bi ga pokopali, iako kažu da ne postoji. „Smeta im samo spominjanje Božjeg imena. Mnogi misle da bi Božja smrt, odnosno eliminiranje Boga iz čovjekova života, to bilo čovjekovo oslobođenje, u smislu da čovjek onda ne bi imao nekakvog većeg autoriteta iznad sebe te bi mogao biti slobodan i raditi sve što želi. Kada nestane Božjeg zakona, onda zavlada zakon jačega“, istaknuo je.

Nakon što su vratili Pilatu izbičevanog Isusa on ironično kliče: „Evo čovjeka!“ Pilat nije svjestan da je daleko veće izobličenje kada čovjek iznutra više ne liči na čovjeka, kada mu se izobliči srce, duša, nutrina, kazao je nadbiskup. „Stoga, ovo je dan kada moramo misliti i moliti na poseban način za one koji su odlutali od istine i pravednosti, za one iz čijih srca je nestalo ljubavi i dobrote, a ostalo samo nasilje i arogancija, za one koji stvaraju pakao u svojoj vlastitoj obitelji, za one koji su se odali kriminalu, kocki, drogi, nemoralu, alkoholu, za one čiji život zrači mržnjom i nasiljem, iz čijih usta se čuje stalo neki povik ‘Raspni ga, raspni’, upućen drugima“, istaknuo je nadbiskup poručivši da u svoje molitve i razmišljanja također moramo uključiti i sve one koji nevino pate i oplakuju svoje najmiliji koji su bili žrtve nasilje i zlobe.

Uskrsli kliče svim uplakanima da ne plaču jer je svanuo novi dan i ništa više nije isto: „Ovdje smo u srcu uskrsne poruke. Uskrs je dan u kojem je osmišljen ljudski plač i ljudska patnja. Od ovog dana Uskrsli je stalno na putu tražeći čovjeka koji plače, da mu otare suze s očiju i da mu kaže: ‘Ne plači, smrti više biti neće, ni plača, ni jauka, ni boli, evo činim sve novo’“, istaknuo je nadbiskup.

U ovaj dan Uskrsli je pokazao kako je Bog osjetljiv na ljudsku patnju, kako ljudski plač dopire do neba i ima Netko tko ga čuje i prima srcu. „To je radost ove noći. Ovo je noć u kojoj su se zagrlili smrt i život kao dvoje koji se silno vole, a bijela plahta u koju je bila zavijena smrt postala je svadbeno ruho života. Ovo je dan u koji je osmišljen ljudski život, pa i život one najveće patnje, i život onih hendikepiranih od rođenja. Uskrs je poruka novog života koji poznaje samo sreću i radost“, zaključio je nadbiskup.

Nakon homilije, mons. Zdenko Križić je obavio obred blagoslova vode te je poškropio sabrani vjernički puk koji je tom prigodom obnovio svoja krsna obećanja. Na samom kraju misnog slavlja katedralni župnik je blagoslovio hranu, zahvalio nadbiskupu na predvođenju Vazmenog trodnevlja te svim prisutnima čestitao Uskrs.