Večer glagoljaške glazbene baštine u Sv. Donatu u Zadru

Zadar, (IKA) – U sklopu 43. glazbenih večeri u Sv. Donatu, koja je već i u svijetu poznata i renomirana glazbena manifestacija u gradu Zadru, u subotu 27. srpnja održana je i tradicionalna Večer glagoljaške glazbene baštine. Ove godine u Sv. Donatu napjeve su pjevali pjevači župe sv. Trojstva iz Rogotina (Splitsko-makarska nadbiskupija) i Našašća sv. Križa iz Vodica (Šibenska biskupija). Izvodili su napjeve mise i časoslova, himne, litanije, antifone i paraliturgijske pjesme raznih liturgijskih vremena. U više navrata jedan je čitač, odjeven u popa glagoljaša (Ante Žderić) čitao tekstove iz Staroslavenskog misala (tzv. Vajsov misal), što je davalo posebni povijesni ton čitavu koncertu. Dok su Vodičani pjevali napjeve Velikog petka, pred njih su izašli Vodički Žudiji, momci odjeveni u rimske vojnike, koji stražare nad Kristovim grobom u Velikom tjednu i sudjeluju u procesiji Velikog petka. Pjevači iz Rogotina pjevali su u klapskom stilu, dok su Vodičani izvodili stare napjeve kao mješoviti zbor. Slušatelji, među kojima su bili zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, šibenski biskup Ante Ivas, pomoćni đakovački i srijemski biskup Đuro Hranić, akademik Jerko Bezić (etnomuzikolog), kao i mnoštvo stranih gostiju, s oduševljenjem su pozdravili pjevače na kraju koncerta. Glavni urednik Večeri glagoljaške baštine prof. Livio Marijan, etnolog i tajnik zadarskog nadbiskupa, zahvalio se na kraju pjevačima, spomenuvši da ove godine Vodice slave 600. obljetnicu prvoga povijesnog spomena mjesta. Zahvalio se i s. Klari Pavlović, voditeljici zbora iz Vodica, te Anti Šunjiću koji predvodi pjevače iz Rogotina.

To je već peti po redu koncert na kojem nastupaju pučki crkveni pjevači iz župa Zadarske i drugih nad/biskupija, predstavljajući svoje drevne crkvene napjeve, ostatke kulturno-povijesnoga i vjerskog fenomena koji naziva Glagoljaško bogoslužje. Hrvati su, naime, jedini narod na svijetu koji je stoljećima uživao (ponekad i mukom čuvao) povlasticu slavljenja rimskog obreda na narodnom jeziku (starocrkvenoslavenskome i starohrvatskom). Glagoljaško bogoslužje je odigralo važnu ulogu u očuvanju hrvatske narodne svijesti u vremenima kada nije postojala samostalna hrvatska država i kada su sve institucije društva bile u rukama stranih naroda, koji su redovito provodili politiku odnarođivanja. Uz glagoljaško bogoslužje razvilo se i specifično domaće, autohtono crkveno pjevanje, koje je najvećim dijelom oblikovano pod utjecajem domaćega folklornog glazbenog izraza. Tako na Hrvatskom primorju glagoljaško pjevanje ima jaku crtu kvarnerskoga tradicionalnog pjevanja (tzv.“istarske ljestvice”), dok je u Dalmaciji ono prožeto dalmatinskom klapskom melodikom.