Istina je prava novost.

Večernja molitva u dubrovačkoj katedrali

Na početku jedanaestog tjedna izravnih online prijenosa večernjih molitva iz katedrale Gospe Velike u Dubrovniku u ponedjeljak 25. svibnja molitvu je predvodio katedralni župnik don Marin Lučić.

Uz 25. dan u mjesecu Molitvom sv. Ivana Pavla II. za život uključilo se u devetnicu Hrvatska moli za život koja se moli svakog 25. u mjesecu od ožujka do prosinca.

Molitva je započela Zazivom Duhu Svetom a onda je katedralni župnik pročitao evanđeoski ulomak (Iv 16, 29-33) te izrekao par misli o njemu. Našalio se na početku, rekavši kako nije lako predvoditi ovu molitvu nakon što je to kroz sedamdeset proteklih dana činio dubrovački biskup, koji večeras prati molitvu u online prijenosu. Zatim je podsjetio kako je pročitani evanđeoski ulomak dio Isusova oproštajnog govora. Taj je govor izrečen u Dvorani posljednje večere u kojoj su se okupili Isusovi učenici nakon njegova uzašašća.

U tom oproštajnom govoru Isus je želio ohrabriti učenike, premda su oni s jednom stabilnošću kazali da vjeruju, na što im je Isus odgovorio da sada vjeruju. Nisu bili svjesni što to znači vjerovati. On je znao, znao je i da će se oni raspršiti i zatajiti ga, da će on ostati sam, ali ih ipak ohrabruje. Isto tako znao je da neće biti uistinu sam jer će Otac biti s njim. 

„To je svijest o identitetu. On ima Oca koji je tu. I mi trebamo uvijek biti svjesni da je Otac s nama. I kad ostanemo sami. Trebamo biti svjesni da smo ljubljena djeca Božja. To nam Isus želi reći, da je Otac uvijek s nama. On time daje mir“, kazao je župnik Lučić. Protumačio je i kako Isus ima mir jer ispunjava Očevu volju. 

Skrenuo je pozornost i na problem samouvjerenosti u vjeri, kada govorimo da vjerujemo. Vjeru treba živjeti. S Isusovom pobjedom trebamo ići naprijed i to daje hrabrost.

Papa Franjo u pobudnici „Radujete se i kličite“ spominje hrabrost odnosno riječ parezija, kazao je predvoditelj molitve. Ta parezija je „smjelost, evangelizatorski polet koji za sobom ostavlja trag na ovom svijetu“. Smjelost, oduševljenje govoriti slobodno apostolskim žarom, sve je to sadržano u pojmu parezija, tj. hrabro naviještati Isusa Krista. Nedostajanje žara, što je još gore, proizlazi iznutra, naglasio je župnik. „Ako se unutra bojiš, ako si unutra zatvoren, ako nema te smjelosti, tog žara, te hrabrosti onda se zatvaramo u sebe. Upravo nam Isus želi dati tu hrabrost. I dar Duha Svetoga, dar jakosti je povezan s tim.“

Pozvao je vjernike da u devetnici Duhu Svetom mole za pareziju, smjelost, hrabrost da mogu stati pred svijet i Isusovom smjelošću pobjeđivati. To znači pobjeđivati i sebe jer smo slabi. 

Večernja molitva uključila je molitvu na redovite nakane, a molila se krunica radosnih otajstava, prva Molitva pape Franje Blaženoj Djevici Mariji te neizostavna Molitva Gospi od Porata. Sa župnikom su predmolili dubrovački bogoslov Jure Paponja i sakristanka vjeroučiteljica s. Katarina Mihić. 

Pjevanje u katedrali predvodila je profesorica Maja Marušić, a pridružili su joj se i vjernici i svećenici u katedrali. Oni koji su željeli u molitvi su mogli sudjelovati iz svojih domova.