Misu na staroslavenskom predvodio je gvardijan Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu fra Zvonimir Brusač. Na misi su pjevali Gradski zbor Franje pl. Lučića, župni zbor Župe Navještenja Blažene Djevice Marije i Pjevački zbor hrvatskih učitelja.

Natpis je postavljen zaslugom članova Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja povodom 1300 godina neprekinutih veza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom (641 -1941.), a blagoslovio ga je 17. rujna 1944. kardinal Alojzije Stepinac. Družba je svoju odluku o opravdanosti natpisa slovima uglate glagoljice tumačila činjenicom, što su Hrvati tom glagoljicom vezani uz kralja Dmitra Zvonimira i benediktince, koji su ispisali Baščansku ploču.

Natpis je postavljen kao znak ljubavi hrvatskog naroda prema vjeri i Katoličkoj Crkvi koja je jedino u hrvatskom narodu dopustila uporabu narodnog, starohrvatskog jezika i narodnog pisma glagoljice u liturgiji. Svećenik don Lovre Katić, Zmaj Gospe od Otoka, sastavio je glagoljski tekst – prvi red pisan je na starohrvatskom, a ostatak na književnom hrvatskom jeziku. Nacrt za natpis na površini zida od 17 metara izradio je arhitekt Zmaj od Harmice Juraj Denzler.

Zmaj Brezanski od Hrvata Ivan Nađ, u svome govoru kazao je, da je bl. Alojzije Stepinac prilikom svečanosti osnivanja Župe sv. Franje Ksaverskog 1942. godine, slavio misu na starohrvatskom jeziku. Time je „pokazao da cijeni to dragocjeno blago i da mu je stalo do hrvatskog glagoljskog naslijeđa koje su franjevci trećoredci donijeli u Zagreb“, rekao je.