Velika Gospa nije kao svaki drugi dan

Predragi vjernici, dragi Zagrapčani!

1. Došli smo u ovaj Marijin dom u Remetama, u godini kad se spominjemo 350. obljetnice posvete obnovljene remetske crkve, da kao zajednica Kristovih vjernika, u smiraj ovoga dana, zajedno proslavimo svetkovinu uznesenja Blažene Djevice Marije u nebesku slavu. Svake nas godine na današnji dan, u ovome drevnom zagrebačkom svetištu, okuplja majka Spasitelja našega Isusa Krista i naša nebeska majka Marija. Danas se na osobit način spominjemo završetka njezinog zemaljskog života i njezinog uznesenja u vječnu domovinu. Velika je ovo prigoda da se zapitamo što to mi danas zapravo slavimo i možda još više koliko poznajemo Mariju? Koliko je naša nebeska Majka prisutna u našim životima, u našim molitvama i mislima?

Važno je svoju vjeru poznavati kako bismo je oduševljenije i zauzetije svjedočili u ovom vremenu relativiziranja vrednota i kako bismo u pojedinim životnim prilikama mogli donositi ispravne odluke i zauzimati vjerodostojne stavove. Na to nas posebno potiče apostol Petar u svojoj prvoj poslanici gdje kaže: “Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama” (1Pt 3, 15). Sveti Jeronim je jednom zgodom rekao da Krista ne možemo voljeti ako ga ne poznajemo i stoga je poticao na čitanje i razmatranje Svetoga Pisma. To se svakako odnosi i na Mariju. Na to smo upozorili i mi biskupi sa središnje proslave Srednjoeuropskog katoličkog dana u svibnju ove godine u austrijskom marijanskom svetištu Mariazell. Tada smo poručili: “Usred obrazovanoga društva kršćani danas moraju dobro poznavati veličanstvenu sveukupnost kršćanske vjere, da bi u susretu s drugim religijama i životnim stilovima bili prihvaćeni ozbiljno i da bi mogli opstati. “Katekizam Katoličke Crkve” važna je pomoć u usvajanju dubljega vjerskoga znanja.”

2. Danas slavimo jednu od najstarijih i najdražih svetkovina posvećenih Presvetoj Djevici Mariji: svetkovinu njezina uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu, uznesenja njezina bića u cjelokupnosti njezine osobnosti. Dana nam je milost obnoviti ljubav prema Mariji, častiti je i slaviti zbog «velikih djela» koja joj učini Svesilni.

Razmišljanje o njoj milosno nas potiče, da u dubini sagledamo i svoj život. Naš svakodnevni život, sa svim svojim protivštinama i nadama rasvjetljuje zemaljski život i slavno uznesenje na nebo Majke Božje. Istu takvu sudbinu i slavni svršetak možemo doživjeti i mi sami.
Po običaju, i danas ćemo se prepustiti vodstvu biblijskih čitanja.

3. Započet ćemo s drugim čitanjem u kojem nam sveti Pavao pomaže proniknuti u najdublji, pravi i jedini smisao Marijinog povlaštenog položaja kako bismo ispravno razumjeli značenje svetkovine Uznesenja (1Kor 15,20-26).

«Krist uskrsnu od mrtvih». Ovim usklikom ushićujuće radosti započinje današnji odlomak Pavlove poslanice. To je središnji navještaj kršćanske vjere. Svojim je uskrsnućem Krist Gospodin konačno pobijedio smrt. Pobjedu je izvojevao za sebe i za sve ljude u želji da oni koji u njega vjeruju postanu dionicima njegove pobjede. On je «prvina», prvi uskrsnuli – piše Pavao – prvi u dugom nizu kojemu pripadaju svi «koji su Kristovi». Upravo zato što su Kristovi dijele s njim istu sudbinu života i uskrsnuća.
Za koga možemo reći d aje više Kristov nego Marija? Ona je najsavršenije stvorenje. Ona je više od svakog drugog stvorenja sličnija Kristu. Toliko mu savršeno jasno nalikuje da je to iznutra promijenilo i rasvijetlilo njezin život i cijelo njezino biće. Marijin život nije samo izjednačen s Kristovim, nego je potpuno ucijepljen, cjelovito poistovjećen s Kristovim.

Tako uskrsna pobjeda Krista, Sina Božjega i sina Marijina, u punini blista u Mariji. Njezino uznesenje na nebo svjedoči o potpunom i savršenom zajedništvu Majke s proslavljenim sinom Isusom. O tome pjeva i predslovlje današnje mise: «Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakoga života».

4. I prvo čitanje, iz knjige Otkrivenja (11,19; 12,1-6. 10), također potvrđuje ovu istinu naše kršćanske vjere. No, za razliku od svetog Pavla, ne čini to apstraktnim pojmovima, nego izvanrednom i privlačnom vizijom bogatom simbolima.
Posebno se želim osvrnuti na dva simbola: zmaja i ženu. Ovim simbolima, ono što se pojavljuje na kraju povijesti, vraća nas na njezine početke. Sveti Ivan kao da opisuje prve stranice knjige Postanka koje pripovijedaju o mračnom i dramatičnom događaju Adamovog i Evinog grijeha. Zmija dovitljivim napastima navodi prvu ženu na neposluh Bogu, u pogubnu neposlušnost kojom se istočnim grijehom svijet našao pred zastrašujućom stvarnošću: zemlja nije više mjesto radosti, sreće i života – raj zemaljski, već je postala mjestom koje okružuje i kojim vlada smrt.
Čini se da pobjeđuje zmija – zmaj prema knjizi Otkrivenja – kao što se i u životu često čini da pobjeđuje zlo, grijeh i smrt.
Ali nas veličanstvena vizija Otkrivenja rasvjetljuje i pobuđuje novu nadu u nama. U konačnici ne pobjeđuje zlo, nego dobro. Ne može zmaj promijeniti spasiteljski Božji naum, nego naum Božji pobjeđuje mračne sile zla. Smrt ne uništava život, nego Krist Gospodin, Sin žene zaodjevane u sunce, svojim Uskrsnućem pobjeđuje smrt, posljednju i strašnu neprijateljicu, preokrećući sudbinu čovječanstva i darujući vjernicima uskrsnuće i život vječni.

5. Osvrnimo se nakratko i na Lukino evanđelje (1,39-56). U susretu s Elizabetom Marija pjeva Veliča, svoj hvalospjev Bogu, te posebno naglašava: Et exaltavit humiles – A uzvisi neznatne.

Ove riječi nisu samo jednostavna potvrda načela, koja vrijede za sve. To su prije svega autobiografske riječi kojima Marija predstavlja samu sebe, opisuje samu sebe, razotkriva najistinitiji, najljepši i najprivlačniji dio sebe. Ona je ponizna službenica Gospodnja: tako se u Nazaretu predstavila anđelu Gabrijelu i tako je dan za danom živjela svoju vjeru. No, upravo je ta poniznost privukla Gospodinov pogled. I Gospodin ju je uzvisio okrunivši je slavom.

«Uzvisi je»! Zanimljivo je primijetiti kako istraživači Biblije naglašavaju da je glagol kojega Luka upotrebljava isti onome koji se pojavljuje na drugim stranicama Novog zavjeta gdje se govori o uskrslom Isusu. To je još jedna potvrda najdubljeg značenja današnjeg blagdana: svojim uznesenjem u nebesku slavu, «uzvišenjem» – da se poslužimo riječima Veliča – u slavu Božju, Marija je na osobit način bila pozvana sudjelovati na proslavi Krista, Sina svoga i savršeno i konačno uživati u novom i vječnom životu kojega nam je on svojim Uskrsnućem darovao: u uskrslom životu.

6. Predragi, ne smijemo se zaustaviti samo na divljenju Marijinoj veličini. Pozvani smo istovremeno razmatrati o onome što je Gospodin u svojoj ljubavi zamislio za svakoga od nas i za naše spasenje.

Zasigurno, Bog je Mariji uznesenjem iskazao veliki i jedinstveni privilegij: nadvisivši je nad sva stvorenja. Ali ta povlastica – uznesenje dušom i tijelom u slavu Božju – leži u činjenici da je Mariji unaprijed dano ono što će jednoga dana biti dano svim Kristovim vjernicima: uskrsnuće i život vječni. To je i naša sudbina.
Ne treba se čuditi što je Marija bila uznesena u nebesku slavu jer je to cilj kojemu su pozvani svi ljudi. Marija je samo, od svog uskrslog i proslavljenog Sina, prva primila plod otkupljenja koji je obećan svima nama.
Zato predslovlje današnje mise definira Mariju “znakom sigurne nade i utjehe” za cijelu Crkvu i svakog kršćanina. Pogled uprt u Mariju uznesenu u nebo ne zaustavlja se ondje, nego se usredotočuje na Krista. Radosni i zahvalni promatramo ga Uskrslog kako sjedi s desne Ocu, on Kúrios, Gospodin koji je pobijedio smrt i darovao nam život. Sjajni lik proslavljenoga Krista blista u svoj ljepoti i sjaju na Marijinu proslavljenom liku, kao što i Marijina svjetlost svojim zrakama rasvjetljuje naš konačni cilj.
Pred tim ciljem uzmiču sumnje i strahovi, prevladava sigurnost koja proizlazi iz vjere, nada koja ne vara. U Isusu Kristu, a s njim i u Mariji, sigurna je naša nada da smrt neće imati posljednju riječ u našem postojanju, nad našim životom, nad našim osjećajima i planovima, jer gdje je danas Krist, a s njim i Marija, jednoga ćemo dana biti i mi!

7. Današnja nam je svetkovina važna i aktualna nasuprot razmišljanja da izvan ovoga svijeta ne postoji ništa i da se sve odvija unutar granica ovozemnog života i postojanja, Sveto pismo jamči da je Isusovim uskrsnućem smrt pobijeđena, a današnja svetkovina da je Marija dušom i tijelom sudionica Kristovog uskrsnog života.

Prvi način razmišljanja tvrdi da čovjek nema drugog izbora, da smrću, koja je neka vrsta skoka u mračni ponor, sve završava. Zar nije upravo to razlog što se današnji čovjek, bez svjetla kršćanske vjere koja rasvjetljuje smisao njegove egzistencije, pretvara u očajnika, doslovno u «beznadan slučaj».

Mnogo je stvari koje ispunjavaju – ili se tako čini – čovjekov zemaljski život, barem živote onih «sretnih». Naime, na svijetu je još uvijek više onih siromašnih i napuštenih – «nesretnika». Pokušava se nasititi proizvodima blagostanja; uči da je ekonomska sigurnost jedina garancija kvalitetnog života; ponekad se grčevito bori za zdravlje tijela kao da već na ovoj zemlji može osigurati besmrtnost. U stvarnosti sve je to samo varljivi pokušaj ispunjavanja praznine života osuđenog na propast. Čovjek nekad pokušava izgraditi raj na ovoj zemlji jer ne vjeruje u onaj nebeski i pred tajnom smrti ne dopušta da nas vodi svjetlo vjere u vječni život i u uskrsnuće, nego jednostavno odbacuje misao o smrti. Kad osjeti da ga taj zemaljski raj ne usrećuje, kad se stvarnost smrti kobno nameće i neizbježni kraj gasi svaku neosnovanu nadu, upada u očaj.

Ako blagdan Velike Gospe odvojimo od njegova značenja, Marijina uznesenja na nebo i kršćanske vjere u vječni život, postat će kao i svaki drugi neradni dan, kratki predah, razonoda i opuštanje. Iskreno mislim da to ljudskom srcu, koje je Gospodin stvorio za novi život i istinsku sreću, nije dovoljno. Istinito je ono drugo: po vjeri, koja se neprekidno obnavlja potvrđujući stvarnost vječnoga života i neprolaznost radosti koja nas očekuje, blagdan Uznesenja Marijina pruža nam – kao dragocjeni Božji dar i vidljivi znak njegove ljubavi – i u svakidašnjici male, skromne, jednostavne i duboke radosti istinskoga života. Pruža nam radost uživanja u lijepim stvorenim stvarima kao i u umjetnosti: radost putovanja, susreta i prijateljstva, radost u zasluženom odmoru ili razonodi koja obnavlja i vraća snagu; radost pronicanja u svoju nutrinu i susreta s Gospodinom u slušanju

I na kraju, dragi vjernici, uzdignimo svoj pogled k najvjernijoj odvjetnici Hrvatske, zvijezdi jutarnjoj koja rasvjetljuje tmine naše nesigurnosti, koja nas jača u tjeskobi pred spoznajom naših slabosti, Majci koja nas u trenucima malaksalosti opominje: «Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što ga se boje» (Lk 1, 59). Povjerimo se večeras Mariji kao svojoj Majci. Neka po njoj i naš život bude poticaj ljudima da se opredijele za Očevu ljubav.

Zahvalimo za sve susrete s nebeskom Majkom diljem naše lijepe Domovine koja se ponosi svojom vjerom i svojom privrženošću Bogorodici. Danas smo u različitim svetištima okupljeni u jedinstvu pod plaštem njezine ljubavi. Njoj povjerimo i naše vjerne hodočasnike koji su vjekovima tražili utočište, savjet i pomoć kod Djevice najmudrije. Vjerni Marijini hodočasnici bili su i prvaci zagrebačke crkve, spominjemo samo blaženog Alojzija Stepinca te njegove nasljednike blage uspomene kardinale Franju Šepera i Franju Kuharića. Oni su nam živi primjer kako se s Marijom, Majkom Božjom sigurno korača u životnim poteškoćama. Oni nas i zagovaraju s one strane života te nas zajedno s proslavljenom Majkom podupiru molitvom. Oni nam i poručuju da smo u životu i smrti sigurni s Marijom kojoj se molitvom svakodnevno obraćamo: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše”. Bezgrešna Djevice, na nebo uznesena, moli za nas. Amen.