Prva misa – zornica, slavljena je u 6 sati ujutro, a zatim su uslijedile još dvije u prijepodnevnim satima, te središnje misno slavlje u 18 sati. Hodočasnici iz cijele Boke te tradicionalno Dubrovačke biskupije, tijekom cijelog dana su pristizali kako bi svoje molitve izrekli pred čudotvornom slikom Gospe od Škrpjela.

Uz kotorskog biskupa Ivana Štironju koncelebrirali su svećenici Kotorske biskupije i vlč. Zvonko Blaško, župnik župe sv. Pavla u Clevelandu, a slavlju je nazočio i apostolski nuncij za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu nadbiskup Luigi Pezzuto sa savjetnikom nuncijature mons. Amauryijem Medinom Blancom.

Govoreći o Božjoj prisutnosti u Marijinu životu, mons. Štironja je naglasio: „Cijeli Gospin život ogrnut je plaštem Božjega blagoslova, od njezina bezgrješna začeća po roditeljima Ani i Joakimu, preko milosne vijesti, po anđelu Gabrijelu, da će začeti i roditi Spasitelja svijeta, do čudesna uznesenja na nebo, što danas obilježavamo. Tako je isto cijeli svijet, cijelo čovječanstvo ogrnuto tim čudesnim blagoslovom i čudesnom zaštitom po Gospinu zagovoru.

Dakle, i moj i tvoj život, brate i sestro, ogrnut je plaštem Božjega blagoslova i milosti, ogrnuti smo zaštitom i zagovorom svoje nebeske Majke Velike Gospe. To je ujedno i razlog našega hodočašća ovdje u ovo svetište. Kao što se u Gospinu životu ništa nije događalo bez Božjega znanja, ništa se bez Božjega promisla i znanja ne događa ni u našem životu. Zato nam valja biti u blizini Božjoj.“ Božje izabranje, poručio je biskup, ima dvostruki učinak, s jedne strane je to kruna radosti, a s druge križ žalosti, koji se mogu prepoznati u životu svakog vjernika, a posebno svećenika što je mogao iskusiti i sam slavljenik: „Neka ta radost i nas ovdje prisutne osposobi za služenje Isusu u braći ljudima, onako kako su to činili sv. Leopold Bogdan, bl. Gracije i bl. Ozana i ostali Božji ugodnici Boke. No, budimo svjesni, kao što je to Mariji bilo naviješteno u hramu, da će joj mač boli probosti srce, tako radost koju Gospodin pripušta može i nama donijeti žalost.

Dragi don Srećko, slavljeniče! Bog je i tebi po pozivu u svećeništvo darovao posebni blagoslov. Najprije si ti bio dar i blagoslov svojim roditeljima sada pokojnim Andriji i Mili. (…) Koliko je radosti Gospodin posijao u srca katolika, pravoslavnih i drugih ljudi dobre volje, koji su ti se obratili za pomoć. Sve na veću slavu Božju.“

Propovijed je biskup završio riječima čestitke don Srećku: „Poštovani i dragi don Srećko! Danas Ti u ovom jubilejskom slavlju 50. obljetnice svećeništva, uime svećenstva i redovništva, uime svih vjernika i prijatelja, uime biskupa u miru, kao i u svoje ime izričem čestitke za sve one pobjede koje si izvojevao kao čovjek, katolik i svećenik. Čestitam ti i Bogu zahvaljujem što si ustrajao u vjeri i svećeništvu unatoč svim poteškoćama i nasrtajima zloga na tvom ljudskom, vjerničkom i svećeničkom putu. I zahvaljujemo ti na tvom dosadašnjem dušobrižničkom djelovanju i zauzimanju. Neka ti Gospodin stostruko uzvrati za svaki dobar boj, djelo i riječ. A što se tiče trke? Neka Te još. Smanji brzinu, polagano. U dobru zdravlju bilo Ti s Božjim blagoslovom.”

Na kraju mise, čestitku je uputio i nuncij Pezzuto. Kazao je kako je u životu svakog kršćanina, a na poseban način svećenika, važno neprekidno zahvaljivati Gospodinu za primljene darove, darove koji su nekada veliki, a nekada obične svakodnevne situacije u kojima prepoznajemo Božju prisutnost. Ne treba bježati od patnje i boli, jer su one potrebne za formiranje karaktera i osobnosti te jačanje u vjeri, a sve je to sastavni dio svećeničke službe. Stoga je potrebno neprekidno zahvaljivati Gospodinu poput Djevice Marije, te prepoznati darove koje smo primili od njega. Nuncij je zahvalivši don Srećku za njegovu dugogodišnju službu, uručio prigodni dar – putni komplet za slavlje mise.

Don Srećko Majić, prisjetivši se svoga svećeničkog puta u Kotorskoj biskupiji, u koju ga je nakon osnovne škole primio mons. Gracija Ivanović, tadašnji apostolski administrator, zahvalio je Bogu i Gospi na svim milostima koje je primio, te svim ljudima koji su mu pomogli da dođe do svećeništva i ostane vjeran u vršenju službe: „Na kraju, zahvalan na svim primljenim milostima i darovima, ispunjen zahvalnošću za radost susreta i prijateljstava, životnim poukama koje sam naučio i iz naizgled neugodnih situacija, još jednom svima vama danas prisutnima upućujem one tri riječi: Oprostite, molim i velika hvala svima! Neka Vas prati Božji blagoslov i moćni zagovor naše Kraljice Bokeškog mora – Gospe od Škrpjela, na nebo uznesene Blažene Djevice Marije!“

Pjevanje na misi predvodio je pjevački zbor župe sv. Mateja iz Dobrote.