Velika subota dan je kada se u tišini, sabranosti i molitvi vjernici zadržavaju kod Isusova groba. Ta sabranost i šutnja priprava je za Vazmeno bdjenje za koje je sv. Augustin rekao da je ‘majka svih bdijenja’. Ono nas uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti – nedjelju Kristova Uskrsa.

U propovijedi nadbiskup je potaknuo vjernike na promišljanje o reakciji prvih Isusovih učenika o Isusovu uskrsnuću te jesmo li i mi iznenađeni i zatečeni poput njih. Oni nisu ozbijno shvatili kada im je Krist navijestio da će treći dan uskrsnuti od mrtvih, kao ni Marija Magdalena i druge žene koje su se prvoga dana po suboti uputile na grob pomazati Isusovo tijelo. Kada ga nisu pronašle, pomislile su da je ukradeno. O sličnoj nevjerici svjedoči i tekst o dvojici učenika koji su se na uskrsno jutro iz Jeruzalema uputili u Emaus i čovjeku koji im se putem pridružio. Bio je to Isus kojega nisu prepoznali. “Dakle, svi Isusovi učenici s potpunom nevjericom dočekali su vijest da je njihov Učitelj uskrsnuo. Nije bilo dosta sve ono što su od njega čuli, vidjeli i naučili dok je tri godine bio s njima. Sve su to njegovo raspeće i smrt kao spužvom izbrisali iz njihovih duša, stoga naprosto nisu bili u stanju vjerovati da je on treći dan ustao iz groba, kako im je često o tome govorio dok je bio među njima. To pokazuje da je Isus svoje učenike učvrstio u vjeri u svoje i u njihovo, a to znači i u naše uskrsnuće, tek kad je sam uskrsnuo i kad im se na različite načine kao uskrsnuli objavio.”

Podsjetio je kako se sv. Pavao, zahvaljujući susretu s uskrsnulim Kristom, obratio i od progonitelja postao najgorljiviji apostol. On Isusa nije poznavao prije njegove smrti i uskrsnuća. To znači da ni mi nismo ni u čemu prikraćeni u odnosu na apostole i prve Isusove učenike koji su poznavali Isusa dok je po Palestini hodao, propovjedajući kraljevstvo Božje. Vjeru u Isusovo i naše uskrsnuće može nam dati samo Isus kao uskrsnuli ako mu dopustimo da nas ispuni svojim Duhom, koji nas jedini može prosvijetliti iznutra i otvoriti nam oči da u Isusu prepoznamo Spasitelja, naše uskrsnuće i život, rekao je nadbiskup. “Upravo radi toga je uskrsnuli Gospodin i izlio na svoje prve učenike, a to znači i na sve svoje učenike, snagu svoga Duha. Duh Sveti je prvi dar Uskrsnuloga svijetu. Zbog toga, svjesna da nema vjere u uskrsnuće bez dara Duha Svetoga, Crkva ne prestaje moliti i zazivati: ‘Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje.’”

U nastavku je kazao da je Petar, koji je po naravi bio plašljiv i prevrtljiv čovjek, primivši Duha Svetoga hrabro svjedočio da je Isus uskrsnuo od mrtvih i postao sucem živih i mrtvih. Takvo svjedočanstvo smo i mi riječima i djelima dužni davati. Tko se Duhom Kristovim daje voditi, toga ne vodi niti nadahnjuje ‘duh ovoga svijeta’, duh moći i gospodarenja, oholosti i umišljenosti, laži i nepravde, prezira prema slabima i nemoćnima. Tko slijedi Duha Svetoga, taj se trudi Isusa nasljedovati, njegovu ljubav prema svima svjedočiti, mir i pomirenje donositi, za onim što je gore, a ne za zemaljskim težiti, poručio je propovjednik. Istaknuo je kako je Crkvi i društvu potreban dar Duha Isusa Krista koji donosi nadu tamo gdje nade nema, ljubav gdje vlada mržnja, vjeru gdje su sumnja i očaj, život gdje je zavladala smrt. Zato je potrebno moliti: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi nas, obnovi lice naše domovine, obnovi srca svih naših ljudi.
Vjernike je potakno na molitvu kako bi spoznali da je Isusovo uskrsnuće ‘prvi dan u sedmici’ kojim počinje novo stvaranje, novi čovjek i svijet. Obnovimo sebe kako bismo mogli obnoviti svijet u kojemu živimo, poručio je nadbiskup Devčić. “Isusovo uskrsnuće je novi početak, novo stvaranje u kojemu Bog ponovno stvara svjetlo i odjeljuje ga od tame (Post 1, 3-4). Sv. Ivan piše kako Marija Magdalena odlazi na Isusov grob rano ujutro, još za mraka. Dakle, još je oko nas mrak, još svijet grca u tami grijeha, ali na obzoru je jutro, na obzoru je svjetlo, na obzoru se pomalja novi dan, novi svijet kojemu je početak uskrsnuća Bogočovjeka Isusa Krista. On može naše pustinje pretvoriti u oaze i cijelu zemlju u zeleni vrt, i naše grobove otvoriti ma kako teškim kamenjem bili zapečaćeni.” Propovijed je zaključio stihovima iz Pjesme nad pjesmama (Pj 10-12) rekavši da nas uskrsnuli Isus poziva da ‘ustanemo’ po uzoru na njega koji je iz groba ustao.

Na kraju euharistijskog slavlja svim vjernicima zaželio je radostan i blagoslovljen Uskrs. Potaknuo ih je na nasljedovanje Isusa u svakodnevnom životu. Krist je bio mučen i ubijen, ali ostao vjeran i dosljedan svome nebeskom Ocu i zadatku kojega mu je On dao. Došao je među nas kako bi nas usrećio, donio mir i slogu. Budimo uz njega i neka nas u tome ne udaljuju nikakvi trendovi, poručio je mons. Devčić.