Na početku je istaknuo kako je posljednja Pasha koju je Isus slavio sa svojim učenicima bila u potpunosti drukčija od svih koje su do tada slavljene jer je upravo na njoj on sebe darovao kako Janje za spasenje svijeta. I ovogodišnja naša proslava Velikog četvrtka u mnogočemu je drugačija od onih koje smo do sada slavili jer izostaje zajedništvo vjernika, zajedništvo Crkve. Zamolio je Isusa da da požuri vrijeme kada ćemo se ponovno okupiti oko njegova oltara.

U homiliji je poručio kako na Veliki četvrtak do punog izražaja dolazi potpuni smisao i značenje euharistije. U svim drugim euharistijama kroz crkvenu godinu naša se pozornost koncentrira na jednom vidu euharistije, na sebedarivanju Isusa Krista pod prilikama kruha i vina i pozivu da ga blagujemo kako bismo bili dionici njegova božanskog života. Ali, uz hranu ima i nešto drugo od čega čovjek živi i što je jednako tako važno za život, a to je ljubav. Ljubav se u najdubljem svojem značenju očituje kroz služenje. To je razlog zašto Isus pere noge svojim učenicima.

Petar i njegovi drugovi su veoma dobro razumjeli ovu gestu i nisu mogli doći k sebi. Isus je okrenuo naopačke njihov svijet i njihov način razmišljanja, ali im je dao i pouku i primjer: “Ono što sam ja vama učinio, to vi činite jedan drugome. Vi me zovete učiteljem i ja to jesam, ako ja učitelj i Gospodin vama oprah noge, onda i vi morate to činiti jedan drugome.”

Nije dovoljno samo tijelo Kristovo blagovati, nije se dovoljno samo Kristovim tijelom hraniti, nego se mora i živjeti i ponašati poput Krista. Ako se ne vidi plod euharistijskog slavlja u konkretnom životu, onda je ta euharistija ostala samo u obredu, a nije se pretočila u konkretni život.

Sveti Ivan apostol u potpunosti izostavlja prvi dio ustanove euharistije i pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, i cijelu Isusovu oproštajnu večeru koncentrirao na pranje nogu, s nedvojbenom porukom koja ostaje za sva vremena: “Ako ćete se samo Kristovim tijelom hraniti, a nećete poput Krista živjeti, a on je došao na svijet da služi i život svoj dade za spasenje svijeta, onda su vaše euharistije jalove, besplodne. Vi ste došli na euharistiju bilo zato da se pokažete, bilo zato da neku svoju dužnost izvršite, ali vaša se euharistija nije pretočila u stil i oblik života po Isus Kristu. Vama vaše euharistije neće biti na spasenje nego na osudu. Podcijenili ste Kristovu žrtvu i prilagodili je nekim svojim interesima, ali niste poput Krista spremni svoj život položiti za svoju braću i sestre, niste spremni služiti svijetu i žrtvovati se za njega, pa i pod cijenu vlastite krvi.“

Veliki četvrtak i ustanova euharistije moraju u nama posvijestiti važnost i vrijednost slavlja euharistije, primanja tijela Kristova i ogromnu odgovornost koju svaki put na sebe preuzimamo kad Krista primimo u svoje srce i kad ga blagujemo. Nema Crkve bez euharistije jer je euharistija vrelo s kojeg se napajamo riječju Božjom, hranimo tijelom Kristovim i s tog vrela idemo u svijet kao poslanici Isusa Krista, da ono što smo ovdje doživjeli pretočimo u konkretni život međusobnog služenja,

I nema euharistije bez Crkve, tj. ako nema nas na našim zajedničkim sastancima, ako zajedno ne molimo i ne slavimo Gospodina onda ni on neće vidljivo biti prisutan među nama, kao i u svijetu. Potrebni smo mi, živi ljudi okupljeni oko svojih svećenika i službenika na istom mjestu u isto vrijeme kako bi se po našoj molitvi dogodila euharistija. Kako bi se dogodila pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. S toga i kod ove euharistije molimo Gospodina da požuri dan kad ćemo opet moći biti zajedno i kad ćemo kao zajednica Gospodina slaviti, jer je to Kristova želja i njegova oporuka, zaključio je biskup Petanjak.