U obredima je sudjelovao veliki broj svećenika, redovnica, bogoslova i drugih vjernika. Oltar je bio ogoljen, procesija je ušla bez ulazne pjesme, biskup se prostro pred oltarom bez prstena i štapa jer je Zaručnik i Dobri Pastir umro na križu.

Muku po Ivanu pjevali su katedralni župnik don Stanko Lasić, solist Zvonimir Cetinić te katedralni zbor pod vodstvom Maje Marušić.

Obred je bio podijeljen na četiri dijela. Prvi dio je Služba riječi, drugi dio je klanjanje križu, treći dio je pričest, a četvrti procesija po gradu.

Prigodnu propovijed ima je katedralni župnik don Stanko Lasić. Znakovito je da muka počinje u vrtu koji se zove Getsemani, a Isusov grob je opet u jednom vrtu i na Uskrs Isusa živoga opet susrećemo u vrtu. Evanđelist Ivan nam jasno poručuje, rekao je katedralni župnik, evo nam nove prilike. Onaj stari vrt, Eden, je izgubljen. Onaj vrt u kojem je bilo stablo života nije dostupan, evo sada novog stabla s novim životom. Križ kojem će se vjernici pokloniti u obredima je novo stablo života. Bog je Isusa ljubio do kraja kao svoga ljubimca, a ljubav Božja se ne može odvojiti od križa. Nisu razapeti od Boga prokleti, nastavio je propovjednik. Na Isusa su se sručile sve pakosti od hula, ismijavanja, ruganja, pogrđivanja od vojnika, rulje, pismoznanaca, farizeja i velikog svećenika.

Isus nas je svojim mukama i patnjama htio uvjeriti da smrt i patnja nisu prokletstvo Božje. Htio nas je ohrabriti da ne klonemo u kušnjama i patnjama i da ne izbjegavamo pošto poto svaku patnju kako ne bismo, čuvajući zemaljsko izgubili vječni život. Potvrdio je da sve patnje ovoga vremena nisu ništa ako se usporede s budućom slavom koja se ima očitovati u nama, kako kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima. Isus nam je objavio da život nije besmislen i tragičan već da se ustrajnošću, nepokolebljivošću i upornošću trebamo usmjeravati prema Bogu. Isus nas je htio pozvati da ojačamo u vjeri i da nas nikad i nikako ni smrt ni život ni anđeli ni vlasti ni sile ni dubine ni visine ne mogu rastaviti od ljubavi njegove. Ako nas život i izlaže različitim kušnjama i umiranju, Bog nas po Kristu poziva da ne nanosimo nikome zlo, da sprječavamo sva moguća društvena i osobna neprijateljstva i sukobe, da ublažujemo tuđe patnje i boli i da svima praštamo kao što je sam Isus na križu oprostio.

Obred je nastavljen otkrivanjem zastrtog križa u tri djela uz pokazivanje križa vjernicima i poziv da mu se poklone. Nakon toga otkrivenom križu su pristupili vjernici te su poklonom iskazali počast.

Poslije pričesti obred Velikog petka se nastavio velikom procesijom kroz Grad u kojoj su nošena tri drvena križa te moći Isusova križa koje se čuvaju u Moćniku katedrale.