Na zapadnom ulazu u Makarsku nalazi se Svetište Gospe Lurdske – Vepric u koje kroz cijelu godinu, a osobito na uočnicu i blagdan Male Gospe pohrli veliki broj hodočasnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te s otoka kako bi se pomolili Majci Božjoj i iznijeli svoje prošnje i zahvale.

„O mostu smo započeli razmišljati zbog problema koje smo imali prigodom dolaska velikog broja hodočasnika, osobito ljeti, kad oni idu dalje za Međugorje. Parkirali bi autobuse na našem parkingu i prelazili cestu preko magistrale. Ponekad su se događale prometne nezgode, pješake su udarali automobili dok su prelazili magistralu. Policija je sve to bilježila. Osim toga, kad bi hodočasnici prelazili cestu zaustavljao bi se promet te bi se stvarale gužve“, kazao je don Mijo Šurlin. Da ne bi netko poginuo na toj cesti Prometna policija Splitsko-dalmatinske županije pokrenula je inicijativu kojoj su se pridružili: Vepričko svetište, Splitsko-makarska nadbiskupija, Grad Makarska i Hrvatske ceste koje su nakon prikupljene dokumentacije, sredstava, natječaja napravile taj most. „Korona je usporila izgradnju mosta. Radovi su započeli u svibnju ove godine, a dovršeni su prije nekoliko dana. Ove godine hodočasnici za Malu Gospu neće trebati uz pratnju Policije i redara prelaziti cestu i zaustavljati promet, nego će se prijelaz odvijati preko mosta“, istaknuo je upravitelj Svetišta.

Hodočasnički most još uvijek nema ime. Most se sastoji od dvaju potpornja izgrađenih od betona, koji su potom obloženi u kamen. Na njih je postavljena metalna konstrukcija dugačka oko 25 metara, a u komadu je napravljena u Zagrebu i s velikim tegljačem prevezena u Vepric. Postavljena je i montirana u ponoćnim satima tijekom jedne večeri, a promet je bio zaustavljen samo pola sata. Sa strane Svetišta je sagrađen lift jer nije bilo moguće za starije osobe i invalide napraviti rampu s potrebnim nagibom. S druge strane napravljena je rampa s nekoliko lomova da se dođe s platoa do razine mosta te tamo nije bio potreban lift, objasnio je don Mijo.

U Vepricu je svjetski poznati umjetnik o. Marko Ivan Rupnik i njegov „Centro Alleti“ napravio nekoliko mozaika. Prošle godine napravio je u blagovaonici seriju freski od osam prizora, a ove ju je godine završio s još dva prizora i uvodnom pločom s natpisom iz Svetoga pisma iz Poslanice Kološanima: „Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno“ (Kol 1,16). Freske označavaju smisao blagovanja i prinosa te odnosa čovjeka s Bogom i Boga s čovjekom.

„Htjeli smo da ljudi ovdje i za vrijeme objeda razmišljaju o tome što je to blagovanje, što je hrana i zajedništvo koje se događa za stolom i koje značenje treba imati? Tema svih ovih prizora freski je blagovanje i prinos. Po rukama koje su oslikane vidimo na koji način čovjek prihvaća ili ne prihvaća Božji dar stvorenja i kako ga koristi. Kod prvog prikaza, u slučaju istočnog grijeha vidimo kako čovjek pristupa stvorenju koje mu je Bog dao kao dar. Vidi se Adamova ruka koja želi zadržati za sebe, ne želi podijeliti ni darivati nego ugrabiti, prigrliti za sebe. Dok na drugim mjestima vidimo osobe koje prihvaćaju Božji dar i tu ljubav izražavaju i prema drugima. Tako je i Euharistija koja je Kristov dar nama, preko hrane koju blagujemo darovan nam je novi život“, protumačio je don Mijo.

Deset freski donose prizore: o Stvaranju i Božjoj ispruženoj ruci, o grijehu Adama i Eve koji uzimaju jesti zabranjen plod mimo volje Božje i zajedništva s njime; o mukotrpnom ljudskom rada nakon grijeha gdje čovjek mora u znoju lica svoga sebi priskrbiti što će jesti; o Marijinom i Josipovom prinosu Isusa u hramu i starcu Šimunu koji ga prima na ruke. Prikazan je Kristov silazak nad pakao, koji kao dobar Pastir spašava svoje izgubljene ovce, a Evino potomstvo pobjeđuje zmijino potomstvo. Potom se nalazi prizor siromašne udovice koja je u hramski trezor ubacila sve što je imala. „Vidimo pružene ruke koje darivaju, otkupljeni čovjek je ponovo poput Boga onaj koji dariva i koji se dariva, prihvaća Božji poziv i Božje zajedništvo. Apostoli su rastreseni i ne primjećuju što se događa, dok Isus primjećuje da je ta udovica ubacila više nego svi oni koji su davali od svoga suviška“, protumačio je don Mijo. U prizoru Kane Galilejske Isus i Marija simboliziraju Krista i Crkvu, priređuju novu gozbu u Kristovom Pashalnom otajstvu. Tu se vidi smisao pravoga kršćanskoga braka. Prizor Duhova prikazan je u štruci kruha gdje se vidi zajedništvo koje se događa preko Euharistije unutar Crkve. Tu je i Petar koji negoduje Bogu, ne želi jesti nečiste životinje, a Bog proglašava čistim sve ono što je stvorio. U sljedećem prizoru Isus uskrišava Jairovu kćer. Petar nakon što prima Duha Svetoga čini što je i Krist činio a prije nije mogao. „U zadnjem su prizoru prikazana tri tajanstvena posjetitelja kod Abrahama i Sare kod hrasta u Mambri – figure su prefiguracija Presvetoga Trojstva. Sve skupa nam govori o tome kako naša stvarnost ide prema svome cilju po Božjoj viziji. Život vječni bit će stvarnost gozbe gdje ćemo zajedno blagovati i biti za stolom s Gospodinom. Tema blagovanja označava početak Stvaranja, ali i konačnicu svega stvorenoga“, naglasio je don Mijo.

Za četrnaestu postaju križnoga puta don Mijo Šurlin napravio je mozaik nalik Rupnikovim mozaicima. Riječ je o „kopiji“ Rupnikovog mozaika koji se nalazi iznad ulaznih vrata u rimski Caritas za koju je don Mijo dobio autorovo dopuštenje. „Prije smo imali Kristov korpus u jednoj špilji koja se nalazila iza sadašnje kuće gdje je tada završavao križni put. Nakon izgradnje nove kuće trebalo ih je izmjestiti i nakon osme postaje usmjerili smo postaje u prirodu kuda inače ide procesija sa svijećama na uočnicu Male Gospe“, kazao je don Mijo te svjedočio da je nadahnuće dobio u jednoj korizmenoj pobožnosti moleći križni put o. Marka Rupnika gdje on pišući o 14. postaji govori o Kristovom silasku nad pakao. „Tada je bila Godina Milosrđa za koju je on napravio logo s tim prizorom na panoima koje smo imali po našim crkvama. U Rimu je napravio isti taj prizor u liku mozaika što mi se još više svidjelo. Osim toga, kad su Rupnik i njegov tim radili mozaik u Vepricu ostavili su poprilično materijala u manjim i većim komadima: zlata, kamenja i porculana. A to me je još više potaklo da se odlučim na izradu mozaika“. Objasnio je da je htio prikazati što se događa nakon Kristove smrti i polaganja u grob, gdje je Krist tada završio.

„U nekim je crkvama posebno istaknuto otajstvo Velike subote kad je Krist u grobu. Rupnik kaže da je tada Krist izuzetno aktivan, silazi nad pakao. Otac ga je poslao da prođe kroz križ i smrt te da kao dobri Pastir dođe do Adama i ostalih svojih izgubljenih ovaca. Adama stavlja na svoja ramena i nosi u kuću Očevu. Taj prikaz silaska Krista nad pakao je jedan od prvih prikaza u kršćanskoj umjetnosti Kristova uskrsnuća. Krist nije uskrsnuo da spasi sebe nego da nas spasi. Kristovo uskrsnuće nije samo njegova osobna pobjeda nad smrću nego je došao da nas izvuče iz smrti. Tu se vidi naša sudbina. U duhovnom smislu to se dogodilo u našem krštenju, a događa se i u svakoj temeljitoj i ozbiljnoj ispovijedi. Krist nas sakramentom izvlači iz ropstva grijeha. To sam nekoliko puta osjetio u svom životu kad me Krist izvukao iz moga grijeha i zablude“. Oko mozaika i Kristova korpusa napravljena je u obliku kruga ograda sa šiljcima, a oko nje klecalo. Ograda izgleda kao donja čeljust u ribe koja je otvorila svoja usta, a to upravo predstavlja – tumači Šurlin – ono što je Krist rekao: „Kao što je Jona bio tri dana i tri noći u kitovoj utrobi tako će i Sin Čovječji biti tri dana i tri noći u utrobi zemlje“ (Mt 12,40). Te je Kristove riječi iz evanđelja stavio sam na vrh ploče koja drži korpus. „Središnje znamenje koje je Krist došao izreći je njegovo Pashalno otajstvo. Mozaik sam napravio nakon tri-četiri godine, a oko nekih radova pomogli su mi radnici u Svetištu. Napravili smo u stilu starih postaja i nove postaje križnoga puta od 9. do 13. postaje. Nikada nisam do sada radio mozaik, ali sam stavljao pločice pa mi se činilo da mogu pokušati, budući da sam imao prigodu vidjeti umjetnike kako oni to rade“.

Na uočnicu blagdana Male Gospe u utorak 7. rujna brojni će vjernici i ove godine iz svih krajeva Splitsko-makarske nadbiskupije, s otôka i iz Bosne i Hercegovine hodočastiti u marijansko svetište Vepric na misno slavlje u 17.30 sati koje će predvoditi splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša. Misi će prethoditi križni put u 15.30 i molitva krunice u 16.30 sati. Toga su dana u svetištu mise još u 7, 9 i 11 sati i prigoda za sakrament pomirenja. Na sam blagdan Male Gospe, u subotu 8. rujna, jutarnje mise su u 7, 9 i 11 sati, a popodnevno je svečano bogoslužje u 18 sati. Misi prethodi molitva krunice.