Susret je organiziralo Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije pod vodstvom povjerenika vlč. Alojza Kovačeka, a okupilo se oko 500 sudionika, među kojima osobe s različitim oblicima invaliditeta, njihovi roditelji, asistenti, voditelji i članovi crkvenih i društvenih zajednica i udruga koje skrbe za osobe s invaliditetom te domaći župljani koji su pomogli u organizaciji susreta.

Program je započeo misnim slavljem, a uz nadbiskupa Hranića, a u koncelebraciji su bili povjerenik Kovaček, dekan Baranjskog dekanata i domaći župnik, preč. Dejan Henčić, župni vikar Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, vlč. Matej Perić i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Domagoj Lacković. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Župe Bilje, a osobe s invaliditetom sudjelovale su u scenskom prikazu naviještenog evanđeoskog ulomka, čitanju molitve vjernika te prinosu darova. Za osobe s poteškoćama u sluhu sve je na znakovni jezik prevodila vjeroučiteljica Vesna Klir.

Prepoznajemo se, susrećemo i radujemo jedni drugima

Okupljene sudionike susreta s područja Slavonskog Broda, Vinkovaca, Županje, Đakova, Donjeg Miholjca, Valpova i Osijeka pozdravio je vlč. Kovaček te je rekao: „Dragi prijatelji, tri godine su prošle od našeg zadnjeg susreta u Slavonskom Brodu. Evo nas danas u Baranji. Još uvijek jedni druge prepoznajemo, susrećemo i radujemo se jedni drugima. Mnogima od vas nije lako putovati, hvala vam što ste došli.“

Zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji susreta: članovima Nadbiskupijskog povjerenstva posebno osječke regije, preč. Henčiću i članovima Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća njegove župe, prisutnim načelnicima iz Baranje – napose Željku Cickaju, načelniku Općine Bilje i Anti Vukoja, načelniku Općine Darda, djeci i djelatnicima OŠ „Bilje“ na čelu s ravnateljicom Vlatkom Hmelik te OŠ „Lug“ s ravnateljicom Anom Kovačević koji su ustupili prostore škole u Lugu, djeci vrtića „Grlica“ s ravnateljicom Ivanom Bošnjaković koji sudjeluju u programu, učiteljima koji su s djecom i odraslima uredili prostor, pjevačima, sviračima, zborovima, KUD-u, ženama koje su pekle kolače, onima koji pripremaju ručak, volonterima Crvenog križa iz Darde, tehničkoj službi, hitnoj službi, policiji…

Povjerenik Kovaček pozdrav je uputio i savjetniku pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mariju Bureku te zatim i nadbiskupu Hranića, a podsjetio je i na osnivanje i 21 godinu djelovanja Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom te rekao: „Od tada do danas osnovane su mnoge Zajednice Vjere i svjetla u našoj nadbiskupiji, pokretali smo različite inicijative, aktivnosti, organizirali humanitarne koncerte na korist osoba s invaliditetom. Brojni seminari, regionalni i nadbiskupijski susreti pomagali su nam da se bolje međusobno upoznamo i prihvatimo u svojoj različitosti.“

Kao Isusovi prijatelji zastupajmo pravo na život

„Doista smo zahvalni Bogu što smo nakon tri godine ponovno zajedno“, rekao je mons. Hranić započinjući misno slavlje te se osvrnuo na geslo susreta Vi ste prijatelji moji…: „Te je riječi izrekao Isus svojim učenicima, ostavljajući im na Posljednjoj večeri kao svoju oporuku zapovijed ljubavi. Po ljubavi će svi znati da su oni njegovi prijatelji. I nama Isus to isto ponavlja – Vi ste prijatelji moji… i na početku ovoga susreta tako se osjetimo i prepoznajmo – kao Isusovi prijatelji.“

Razlažući evanđelje misnoga slavlja o spomendanu sv. Barnabe, mons. Hranić homiliju je počeo govoreći o uputama koje je Isus dao apostolima kada im je povjeravao poslanje naviještanja dolaska Kraljevstva Božjeg. Ističući kako se prvi dio Isusovih uputa odnosi na sam čin navještaja, a drugi dio na psihologiju i osobni stav misionara, mons. Hranić je rekao: „Jedina prtljaga, koju apostol može ponijeti sa sobom je Isusova poruka i vlastito siromaštvo. Sve ostalo je suvišno, dapače prepreka u naviještanju evanđelja i na putu u kraljevstvo Božje.“

Obraćajući se zatim sudionicima susreta, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Mi, okupljeni na ovome susretu smo, dakle, Isusovi prijatelji – Crkva, koju on uskrsli šalje da ide našem hrvatskom i svim drugim narodima svijeta te da kao njegovi prijatelji nosimo evanđelje – radosnu vijest života i da zastupamo pravo na život svih svojih prijatelja.“  Podsjetio je zatim: „Proteklih smo tjedana, naime, u svim vijestima svakodnevno slušali pogrde na račun liječnika koji su postavljali pitanje smiju li oni najprije u utrobi majke ubiti te potom iz njezine utrobe izvaditi mrtvo tijelo njezina sina, kojega ta majka nije htjela roditi zbog toga jer je bilo otkriveno da njezin sin Grgo ima tumor na glavi. I mnogi su ljudi, nažalost, navijali za Grginu smrt, samo zato što je on bolestan“, rekao je mons. Hranić i pitao: „A zašto bi dijete s tumorom ili s invaliditetom bilo manje vrijedno od onoga bez tumora i invaliditeta?“

Crkva – zaštitnica i odvjetnica dostojanstva i neotuđivih ljudskih prava

Zatim je naglasio: „Nitko, pa ni majka, nije vlasnik života svoga djeteta. Pravo žene na njezino tijelo je ograničeno drugim neotuđivim ljudskim pravom – pravom njezina nezaštićenog djeteta na život. I zato nijedna žena ne može raspolagati svojim tijelom tako da ugrozi život djeteta kojega nosi pod svojim srcem, a još manje tako da mu oduzme život. Jer svako je začeto dijete neponovljivi original, Božja ideja, Božja zamisao i ima dostojanstvo ljudske osobe – makar da još nije rođeno i bez obzira u kojem je stadiju svoga razvoja.“

Đakovačko-osječki nadbiskup zatim je rekao: „I tko to može sebi uzeti pravo ili dati pravo majci da u svojoj utrobi ubije svoje dijete, samo zato što je ono bolesno ili će se roditi s invaliditetom?! Ta, nije li ljudsko društvo davno osudilo i odbacilo nacizam i stvaranje plave, zdrave i lijepe rase?! Mi, dragi prijatelji, ovdje okupljeni svima zato poručujemo da i mali Grgo, i svako drugo začeto dijete, pa i onda kad liječnici otkriju da je ono bolesno ili da će se roditi s invaliditetom, i svi mi zdravi i bolesni, na nogama ili u kolicima, gluhi ili slijepi – imamo temeljno ljudsko i neotuđivo pravo: pravo na život. I civilizirano društvo neće, ne smije i ne može nikome dati pravo da ubije već začeti život, nego ga ono prihvaća, štiti i ljubi te svakome, zajedno s nama poručuje: Vi ste prijatelji moji!.

Zaključujući svoju homiliju, nadbiskup je poručio: „Draga djeco i draga braćo i sestre s invaliditetom, dragi roditelji djece i osobe s invaliditetom znajte da ste Isusovi prijatelji, koje on ljubi i za koje je on umro te da je njegova Crkva zato trajno uz Vas kao zaštitnica i odvjetnica Vašega dostojanstva i Vaših neotuđivih ljudskih prava.“

Neka iz Luga ode poruka – da smo za život

Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio domaći župnik preč. Henčić te je također zahvalio svima koji su se uključili u organizaciju susreta i istaknuo kako se ovaj susret održava u Lugu, mjestu u kojemu su katolici manjina – ima samo 15 katoličkih obitelji, a ostali mještani pripadnici su Reformirane crkve. Stoga je na poseban način zahvalio djelatnicima OŠ „Lug“, također reformiranim kršćanima, koji su se velikodušno uključili u organizaciju i pomogli oko svega što je bilo potrebno. Svoju zahvalu preč. Henčić zaključio je riječima: „Danas je u Osijeku Hod za život, pa neka i iz Luga, iz ove naše župe, ode poruka – da smo za život!“

Nakon misnog slavlja roditelji osoba s invaliditetom sudjelovali su na prigodnom predavanju koje je za njih održao vlč. dr. Pavao Mikulčić, voditelj Pastoralnog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije, a svi ostali sudjelovali su na prigodnom duhovno-kulturno-umjetničkom programu kojega su pjesmom i plesom obogatila djeca Dječjeg vrtića „Grlica“ Bilje, djeca Udruge za Down sindrom Osječko-baranjske županije i grada Osijeka, djeca iz OŠ „Višnjevac“ i OŠ „Bilje“, korisnici Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark te korisnici Centra za pružanje usluga u zajednici „JA kao i TI“ Osijek te KUD Leopold Osijek.

Obljetnica ljubavi, brige, skrbi i suosjećanja

Obraćajući se okupljenim roditeljima na za njih pripravljenom predavanju, vlč. dr. Mikulčić srdačno ih je pozdravio, a zatim članovima Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom čestitao je obljetnicu ljubavi, brige, skrbi i suosjećanja za i s osobama s teškoćama u razvoju kao i za njihove obitelji.

Istaknuo je potom kako prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, u Republici Hrvatskoj žive 586.153 osobe s invaliditetom (što je ukupno 15.1% ukupnog stanovništva RH), a među njima je 64.063 djece i mladih do 19 godina života. „Nesumnjivo najveći teret izazova trpljenja i patnje… pada na Vas roditelje i obitelji osoba s invaliditetom“, rekao je dr. Mikulčić te progovorio o boli i traumama roditelja u trenucima saznanja da će njihovo dijete biti bolesno ili na bilo koji način ugroženo te mogućoj depresivnosti, povlačenju u sebe, neprijateljskom reagiranju, nužnosti odricanja roditelja od brojnih aktivnosti i hobija kako bi se adekvatno skrbili za potrebe svoga djeteta.

Između ostaloga, naglasio je: „Da bi se roditelji mogli osloboditi razornih osjećaja žalosti, krivnje, tuge i da bi mogli ispunjavati svoju tešku zadaću u brizi, njezi i odgoju djeteta, potrebna je stoga podrška okoline. I Crkva bi trebala vama, roditeljima, davati svoju podršku. To nastojimo i činiti i kroz ovakve oblike susreta koji se već tradicionalno organiziraju jednom na godinu. Aktivno sudjelovanje vas roditelja i vaše djece u životima naših župnih zajednica također bi trebala biti sasvim normalna i uobičajena stvarnost.“

Zaključujući svoje predavanje, dr. Mikulčić je rekao: „Vama dragi roditelji od srca želimo reći hvala za sve što činite za svoju djecu; hvala što svjedočite i ljubite život; hvala što pokazujete humano lice ovoga našega današnjega društva i hvala što kroz služenje svojoj djeci proslavljate i Gospodina Isusa jer što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Roditeljima se zatim obratio i savjetnik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, M. Burek te im podijelio prigodne letke s informacijama i uputama kome se mogu obratiti za svoje poteškoće i nedoumice.