“KADA JE RIJEČ O ČINJENJU PRAVEDNOSTI”

“Redovnici i redovnice ne traže ‘partnere’ zbog sebe, već kako bi se nastavila naviještati Radosna Vijest”. To je u svom uvodnom govoru, na početku VIII. generalnog zasjedanja Unije europskih konferencija viših poglavara (UCESM) rekao brat Jacques Scholte, marista, predsjednik UCESM-a. Zasjedanje se, od 8. do 14. prosinca, održavalo u međunarodnom centru otaca karmelićana u mjestu Sassone-Ciampino, nedaleko Rima.
“Prema našem mišljenju, nastavio je predsjednik, naši ‘partneri’ nisu samo naši zamjenici ili naši nasljednici koji će nastaviti naše djelovanje. Oblik ‘partnerstva’ kojem smo svjedoci postoji već godinama. U više zemalja, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, neke kongregacije rade zajedno ili se čak ujedinjuju i spajaju. Traženje ‘partnera’ omogućuje jamčenje unutarnje vrijednosti sadašnjega redovničkog života.” Novi oblik partnerstva jest onaj kojeg žive vjernici laici koji s redovničkim institutima dijele svoju zauzetost i predanje u radu u prilog mira i pravednosti u svijetu. Danas je poželjno živjeti tu suradnju na temelju jednakosti koja “se ne ograničava na ostvarenje istog rada već dijeljenje unutarnjeg života.” Predsjednik Scholte dodirnuo je, između ostalog, pitanja poput: “Nepravda i naš odgovor”, “Comunio – Zajedništvo”, “Solidarnost među braćom”, koja su bila tek dijelom glavnog naslova i gesla zasjedanja: “Kada je riječ o činjenju pravednosti”.
Oko pitanja dodirnutih u tom uvodnom izlaganju, kretala su se izlaganja i rasprave sljedećih dana: “Činiti pravdu društvu”, “Dati Bogu dužno”, “Pravednost prema stvorenome”. Rad zasjedanja pratio je, kao stručnjak isusovac Jos Vercruysse, koji je i priredio sažetak radova objavljen u završnom dokumentu.
Među prisutnima – a bilo ih je preko stotinu iz različitih europskih zemalja – bili su i predsjednici i tajnici različitih europskih Konferencija: Belgije, Češke Republike, Njemačke, Engleske, Španjolske, Francuske, Grčke, Mađarske, Irske, Italije, Malte, Nizozemske, Austrije, Poljske, Portugala, Rumunjske, Škotske, Slovenije, Švicarske i Hrvatske. Hrvatsko redovništvo na skupštini predstavljali su predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara don Stjepan Bolkovac i tajnica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Magdalena Šokić.
Svoju posebnu poruku svim okupljenima uputio je papa Ivan Pavao II., a pročitao ju je o. Eusebio Hernandez, njegov posebni izaslanik iz Odjela za redovnike Kongregacije za institute zavjetovanog života i društva apostolskog života. “Vi pružate znakovitu sliku Generalnog zasjedanja Europskih konferencija, koja sve jače diše s oba plućna krila – Istokom i Zapadom kontinenta.” Tako započinje Papina poruka, koja nastavlja: “Ovaj susret predstavlja povlaštenu prigodu izmjene darova koje si mogu međusobno udijeliti redovničke zajednice istoka i zapada: svjedočenje vjere, i u često junačkim prigodama progonstva, susreće se s onim koje nudi društvo koje su zahvatili vjetrovi posvjetovnjačenja (sekularizacije) i materijalizma, potpomognutih raširenim blagostanjem.” Europi, koja se zalaže za mirni suživot nedostaje još puno toga kako bi se zauzimala potpunoma za pravdu i kako bi došla do istinskoga zajedničkog dobra, ističe Sveti Otac. “Postoji nešto, spomenuo je Papa navodeći encikliku “Centesimus annus”, što se čovjeku mora dati, jer je čovjek, i uime njegovog najizvrsnijeg dostojanstva.” Redovnički život, nastavio je, “pozvan je duhovnim udjelom pridonijeti toj zadaći, putem djelatnog svjedočenja božanske bratske gozbe, nesebične ljubavi i duha služenja koji su oduvijek obilježavali vašu povijest na europskom kontinentu.” Vaš životni izbor, napisao je između ostalog Sveti Otac, ponovno predlaže onaj Kristov jer je On “Ljubav koja ispunjava srce svakog čovjeka, bogatstvo siromašnoga i ugroženog stvorenja, ostvarenje istinskih želja koji pokreću i podupiru ljudski život. Oživljujući tu stvarnost vi, zavjetovane osobe, pridonosite ‘vršenju pravednosti’ prema istini o Bogu i istini o čovjeku.” Svjedočanstvom vaših zajednica, rekao je na kraju Papa, “u uljudbu europskog kontinenta unosite ono sjeme bratstva koje je usmjereno učinkovitom pridonošenju u potrazi i ostvarenju solidarnosti.”
Na kraju radova zasjedanja, objavljeno je i priopćenje sa zaključcima toga skupa pod naslovom “Pravda i mir u zagrljaju”. To se priopćenje bavi pitanjima pravednosti općenito, a na posebni način pravednosti prema Bogu i prema društvu. U njemu, između ostaloga, stoji napisano: “Svjedočanstvo nesebične ljubavi kojom je Krist ljubio svijet, svjedočanstvo milosrđa, pomirenja i pravednosti moraju postati doista vidljivima u osobnom i zajedničkom životu onih koji su se zavjetovali Bogu redovničkim zavjetima. Novi Savez između Boga i čovjeka postaje tako temelj saveza mira i pravednosti među ljudima. (…) Božja pravda, koja je poruka njegovog milosrđa i njegove ljubavi prema ljudima ne može ne potaknuti na vršenje pravednosti u društvu. (…) Redovnici i redovnice u karizmama koje su temelj njihovih instituta, moraju otkriti tu skrb za pravednost i ljubav prema siromašnima, bolesnima, zatočenima, hendikepiranima, djeci i mladima u Europi i izvan nje. (…) Preispitujući znakove vremena, na samo dvije godine od početka trećeg tisućljeća, čini nam se da redovnici i redovnice, kao i njihove zajednice, mogu pridonijeti da društvo bude pravednije. (…) Pravednost se mora živjeti u današnjici Božjoj. Zasjedanje u Ciampinu bila je dobra prigoda za izmjenu naših prošlih iskustava, bilo na zasjedanjima bilo u osobnim susretima, kao i sadašnjih nastojanja i očekivanja za budućnost glede naše zadaće prema vršenju pravde u europskom društvu, polazeći upravo od tog kontinenta.” Na kraju priopćenja čitamo: “Krist nas je pozvao – nas muškarce i žene posvećene njegovoj službi našim redovničkim zavjetima – kako bismo prihvatili njegovu baštinu i nastavili, u Njegovo ime i snagom Duha Svetoga, služenje pomirenju, pravednosti i miru u konkretnoj i zahtjevnoj stvarnosti sadašnjeg trenutka.” (dl)