VIJEĆANJE REDOVNIČKIH ODGOJITELJA I ODGOJITELJICA

Zagreb, 5. 5. 2000. (IKA) – “Kakvo redovništvo za 21. stoljeće” naziv je 29. vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica održanog u samostanu hercegovačkih franjevaca u Zagrebu 3. i 4. svibnja. Susret, na kojem se okupilo osamdesetak redovnica i redovnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, priredili su Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara (HKVRP) i Hrvatska unija viših redovničkih poglavarica (HUVRP).
Pozdravno slovo održao je predsjednik HKVRP-a o. Vjenceslav Mihetec, karmelićanin, u kojem je istaknuo da u mentalitetu besmisla i ravnodušnosti koje je zavladalo dvadesetim stoljećem, redovnici trebaju biti ljudi nade, “budućnici” kako ih naziva Tin Ujević.
Prvo predavanje pod naslovom “Što treba znati o današnjim mladima” održala je profesorica na Katehetskom institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu dr. Ružica Razum. Ona je istaknula kako sveprisutni pluralizam i teret odlučivanja između raznih mogućnosti dovodi do toga da mladi slobodu mogu doživljavati kao teret, zbog odgovornosti koja je s njome povezana. Dr. Razum je također istaknula da prijelaz iz tradicionalnog u moderno društvo ne uzrokuje nužno pojavu areligioznosti kod mladih, koliko jedan novi pristup religioznosti koje je više pojedinačan i osoban, što se očituje i kroz znakove njihova traženja duhovnog iskustva. Mladi pak sami po sebi uvijek su predstavljali problem u odgojnom radu, jer postavljaju pitanja na koja su odrasli često puta nesposobni dati odgovore, rekla je dr. Razum, te je navela tri značajke svijeta suvremenih mladih: fragmentarnost – puno više odgojnih čimbenika uzrokuje dezorijentiranost i krizu osjećaja pripadnosti što može uroditi tjeskobom i egzistencijalnim vakuumom; prezentizam – pred sve nesigurnijom budućnošću, prave se uglavnom kratkotrajni planovi, imajući kao jedino pravilo vlastito iskustvo “ako želiš upoznati moraš isprobati”, gdje je temeljni oblik postizanja sreće konzumacija: imati i pokazati se; i subjektivnost – gdje je svaka istina dopuštena samo ne apsolutna, a mjerilo je vlastito ja.
Nakon rada po skupinama dvoje mladih redovnika, s. Gordana Igrec iz Družbe Kćeri Božje ljubavi i fra Hrvoje Špehar, franjevac, iznijeli su vlastito iskustvo odgojnog hoda koji prolaze. U razgovoru koji je uslijedio istaknuta je uloga redovničke zajednice kao iznimno važnog čimbenika redovničkog odgoja.
Nakon toga s. Silvana Skorić iz družbe Klanjateljica Krvi Kristove održala je predavanje “Oduševljavanje mladih za vrednote redovničkog poziva” pri čemu je istakla da oduševiti može samo onaj koji je i sam oduševljen, te s tim u vezi i potrebu dubljeg življenja Božjeg otajstva na osobnoj i razini zajednice. Ona je također predložila i svojevrsni “Dekalog zajedničke inicijative” za oduševljavanje mladih za redovništvo u kojem prva mjesta zauzimaju osobna i molitva zajednice, potom zajednički sastanci i studij, pa osobno i svjedočanstvo zajednice, jezik razumljiv mladima koji će biti usmjeren na temeljne vrijednosti redovničkog života i posebnog Instituta, ali istovremeno i slobodan od oblika koji su se plod nekih drugih vremena.
U svom predavanju “Elementi u odgoju redovničkih pripravnika” fra Vlatko Badurina, franjevac trećoredac, istaknuo je da je kod mladih danas na izrazitoj cijeni vrednota samostalnosti. To odgovara, rekao je, procesu individualizacije, koji ne mora nužno voditi k egoizmu, ali svakako zahtijeva pojedinačan i osoban pristup odgajanicima. Fra Badurina je istaknuo tri značajke koje odgajatelju pomažu da stvori najučinkovitije stavove u odgojnom procesu: sposobnost uživljavanja u svijet vrijednosti i osjećaja drugoga; bezuvjetno prihvaćanje; autentičnost, istinitost i skladnost – tj. sklad između unutarnjeg raspoloženja i vanjskog ponašanja, koji pretpostavlja sposobnost da se zapazi i umije izraziti vlastiti unutarnji svijet kod odgajatelja.
Na završetku susreta sudionicima se obratila i predsjednica HUVRP-a s. Elvira Krišto, koja je pojedinačno zahvalila svima koji su pridonijeli da se to vijećanje redovničkih odgajatelja i odgojiteljica uspješno održi.