Vinkovci: Jubilarno slavlje cibalskih mučenika sv. Euzebija i Poliona

Vinkovci, (IKA) – U slavljima Godine svetih srijemskih mučenika u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, uz Srijemsku Mitrovicu, Vinkovci zauzimaju posebno mjesto. Budući da je ranokršćanska zajednica Cibalske biskupije i sama dala brojne svjedoke – mučenike, od kojih su najznačajniji biskup Euzebije i lektor Polion, koji su ujedno i naslovnici današnje župne crkve u središtu Vinkovaca, njihov je ovogodišnji jubilarni spomen obilježen posebnim svečanim zborovanjem. Svečano euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, kojemu je prethodio ophod, na dan crkvenoga goda župe 29. svibnja predvodio je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, u koncelebraciji pomoćnih biskupa Đure Gašparovića i Đure Hranića, dvadeset i osam svećenika, dva đakona, tri bogoslova, fra Ilije Miškića, provincijala Franjevačke provincije franjevaca konventualaca iz Zagreba i o. Ivana Plenkovića, dominikanca iz Dubrovnika. Predvoditelj slavlja trebao je biti apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco-Javier Lozano, no bio je spriječen zbog zdravstvenih razloga. Svečanom euharistijom u župi završena je sedmodnevna duhovna priprava za slavlje 1700. obljetnice srijemskih i panonskih mučenika.

Govoreći o mučenicima sv. Euzebiju i Polionu, biskup Srakić upitao je što je s našom vjerom, rekavši kako nas vjera ne samo drži u teškoćama, nego nas otvara prema Bogu i bližnjemu. Ovih godina imali smo prilike slušati svjedočanstva brojnih vjernika koji su mnogo pretrpjeli u tijeku okupacije, koji su priznali da ih je vjera držala da se ne pokolebaju, rekao je biskup Srakić. Sv. Euzebije i Polion mučenici su “žive vjere”, a živa vjera nije neplodna ni beskorisna, ona se, kako je rekao biskup Srakić “očituje u slušanju Božje riječi i u služenju drugima”. Biskup se u homiliji prisjetio naraštaja kršćana, znanih i neznanih, koji su do prolijevanja krvi svjedočili svoju vjeru na tim prostorima, osobito u komunističko doba u kojemu su se križevi po poljima rušili, a iz škola uklanjali; u ime “oslobođenja” u “najdemokratskijoj” državi Europe vjerska nastava iz škola izbacila, sjemeništa zatvarala, a svećenički kandidati sustavno, prijevarno i kojekakvim smicalicama iz sjemeništa i samostana izvlačili, u vrijeme kojega su se za izmišljenu protunarodnu djelatnost biskupi, na čelu s mučenikom blaženim Alojzije Stepincem, svećenici i ostali vjernici na montiranim procesima osuđivali, a nekim staležima, kao što su vojnici, policajci, učitelji, državni činovnici ispovijedati vjeru nije dopuštalo. Kakva je bila sloboda tiska pokazuje slučaj proslave sv. Euzebija i Poliona 1972. godine u Vinkovcima, kada je zbog članka pod naslovom “Sveti prkos” Glas Koncila bilo zaplijenjen, a autor članka osuđen na godinu dana zatvora i na godinu dana zabrane javnog istupa, kazao je predvoditelj misnoga slavlja.
Biskup Srakić istaknuo je kako su sv. Euzebije i Polion stoljećima bili zanemareni u našoj crkvenoj povijesti i vjerničkom životu. Tek prije pedesetak godina oni su “ponovno otkriće” i postavljeni na svoje časno mjesto u životu Đakovačke i Srijemske biskupije i to zahvaljujući zaljubljenicima u prošlost, kao što su svećenici Josip Kunkera, Mitar Dragutinac i vinkovački župnik Josip Pavlović, te gđica Lojzika Ulman. Na kraju je biskup Srakić potaknuo vjernike da budu svjedoci svoje vjere, ne samo deklarativno, kao što je to u popisu stanovništva, nego djelom. “Budimo to prije svega kao Crkva, tj. Božji narod, ali i kao pojedini kršćani: među prvima mi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, đakoni, kao oni koji su zaodjenuti posebnim pozivom i poslanjem. Zatim vi, dragi, vjernici laici, kojima su povjerena neka područja ljudskog života: kao što je obitelj, gdje su roditelji prvi svjedoci, zatim župa i biskupija u kojima možete pružiti izuzetno svjedočanstvo svoje vjere plodnom suradnjom, kao što smo razmišljali za vrijeme naše Biskupijske sinode. I, konačno, područje karitativno-humanitarnog, gospodarskog, kulturnog, odgojnog, političkog života. Kao što smo čuli iz usta sv. Poliona, kršćani prvih stoljeća svoju vjeru su ostvarivali preporađajući ta tri područja građanskog i crkvenog života. Tako su oni davne 304. godine polagali temelje ne samo nove Europe nego i novoga svijeta”, kazao je. Euharistijsko slavlje završilo je pjevanjem Tebe Boga hvalimo, Lijepom našom i zahvalom župnika i vinkovačkog dekana mons. Tadije Pranjića. Na svečanoj misi bili su nazočni i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, vukovarsko-srijemski župan prof. Nikola Šafer, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, gradonačelnik Iloka Zvonimir Dragun, saborski zastupnici iz Slavonije, predstavnici hrvatske vojske i policije. Euharistijsko slavlje uzveličao je pjevanjem župni mješoviti zbor “Sv. Cecilija” pod ravnanjem Branke Domaćinović, uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac.

Euzebije je prvi poznati biskup u Cibalama (Vinkovci) i najstariji panonsko-srijemski mučenik. Život je dao za vjeru u 3. stoljeću, za Aurelijanova progonstva kršćana. Sveti Polion je krajem drugoga stoljeća i početkom trećeg bio predstojnik lektora Cibalske (Vinkovačke) Crkve, što znači da je u to doba vinkovačka kršćanska zajednica bila dobro organizirana. Sačuvani su zapisi o njegovu saslušanju pred rimskim upraviteljem Probom. Osuđen je na smrt i spaljen 304. godine. Euzebije i Polion danas su zaštitnici središnje vinkovačke župne crkve.