U ponedjeljak 28. ožujka organiziran je prvi vjeronauk, a održao ga je fra Ivica Jurić, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Fra Ivica je objasnio što je to sinodalni hod i što se njim želi postići. „Ako želiš stići brzo, idi sam. Ako želiš stići daleko, putuj zajedno s nekim“, kazao je fra Ivica istaknuvši time važnost zajedništva, nesebičnosti i slušanja mišljenja onih najmanjih. Naglasio je da nije cilj spasiti sebe, jer smo već spašeni, nego da zajedno dođemo do cilja. Za kraj je približio sliku o razmetnom sinu kazavši kako u Crkvi nisu problem samo oni ljudi koji su razmetni, koji se trebaju obratiti, već i oni koji su poput drugog brata, koji se ne raduju povratku brata koji je bio izgubljen, koji se međusobno uspoređuju i gledaju samo na sebe.

U ponedjeljak 4. travnja i 11. travnja katehezu na biciklima održao je fra Ante Vučković, profesor na KBF-u u Splitu. Usporedio je bicikl i duhovni život. Rekao je kako se bicikl može posjedovati ili pak iznajmiti, a isto je i s duhovnosti. Bicikl kada se iznajmljuje uzme se na određenom mjestu, odvozi se nekoliko sati, vrati se na mjesto i za njegovo korištenje platimo. Jednako tako je i kod „iznajmljivanja“ duhovnosti: platimo misu, odslušamo ju, a nakon toga ništa više ne radimo po pitanju naše duhovnosti. Razlika kod posjedovanja bicikla (duhovnosti) je briga o tome, postaje li stil života na kojem se stalno treba raditi? Bicikl (duhovnost) može završiti u podrumu/tavanu, ne koristimo je iako je posjedujemo.

Uputio je na to kako vožnja bicikla otvara novi pogled na svijet. Za razliku od vožnje automobilom, bicikl uključuje sva osjetila, prvenstveno miris i zvuk prirode. Automobilom se ne mogu primijetiti stvarne ljepote određenog mjesta, jer automobil prebrzo prolazi kraj njih. Dok bicikl ide sporije, iako brže od hodanja, što omogućuje brže putovanje, ali u toj mjeri da osjetimo sve čari koje nam priroda pruža. Na kraju susreta naglasak je ponovno stavljen na zajedništvo, a fra Ante je nazočnima predložio da pokušaju bicikl voziti cijeli jedan dan, u društvu neke skupine, a taj dan, ako je moguće, da završe misnim slavljem te da će tada osjetiti nešto potpuno novo.

„Mi smo u ovoj vožnji bicikla osjetili što to znači potruditi se doći do određenog cilja, izmoriti se, kako bi na kraju doživjeli užitak, koji je u našem slučaju bio spuštanje niz Marjan“, posvjedočili su mladi iz SKAC-a.