Nakon molitve i uvoda u skup više savjetnice za vjeronauk Ankice Mlinarić, riječi pozdrava sudionicima skupa uputio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Istaknuo je kako su vjeroučitelji prihvatili od Krista poslanje naviještanja Radosne vijesti učenicima i njihovim roditeljima uime Crkve koje mogu ostvariti jedino komunikacijom s njima što u trenutačnim okolnostima nije nimalo jednostavno.

Spomenuo je da se od njih zahtijeva sposobnost snalaženja u novoj i nepoznatoj situaciji, upornost i marljivost, učenje i ovladavanje suvremenim medijima i novim komunikacijskim sredstvima i vještinama, više rada i truda, kreativnosti i inovativnosti. Želeći im pržiti potporu podsjetio je vjeroučitelje kako je Bog u svojoj komunikaciji s ljudima oduvijek bio domišljat te je njegova Riječ uzela oblik tijela, postala je tijelo – utjelovila se da bi svakom čovjeku bila razumljiva, bliska, prilagođena. Ustvrdio je kako vjeroučitelji na svojevrstan način nastavljaju i dodatno konkretiziraju djelo utjelovljenja – Božju Riječ kroz vjeronaučne sadržaje koje preriču i približuju djeci, na čemu im je zahvalio i ohrabrio ih na tom putu.

Riječi pozdrava potom je uputila i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać. Ističući važnost promišljanja o današnjoj temi stručnoga skupa te potrebi osjetljivosti u komunikaciji osobito virtualnoj, podsjetila je na veliku odgovornost svih koji donose odluke u korist djece i učenika. U tom vidu, pokušavši sagledati trenutačne okolnosti pandemije i potresa u Zagrebu te najnovijih u Petrinji, Sisku, Glini i okolici, kazala je kako nastava na daljinu već drugu godinu spašava nastavnu i akademsku godinu te izrazila uvjerenje kako će i taj stručni skup dati određene smjernice za još kvalitetniju i uspješniju nastavu na daljinu.

Uslijedila su potom tri izlaganja nakon kojih su bila moguća i pitanja sudionika, a moderirali su ih viša savjetnica Mlinarić te predstojnici katehetskih ureda – predstojnica Katehetskog ureda u Đakovu Teuta Rezo i predstojnik Katehetskog ureda u Požegi Robert Kupčak.

Prvo izlaganje „Kako komunicirati u doba krize?“ održao je Branimir Stanić, glavni urednik i vršitelj dužnosti direktora Glasa Koncila. Govorio je o važnosti ispravnoga načina komuniciranja ističući neka načela kriznoga komuniciranja. Ustvrdio je kako su u kriznoj komunikaciji mnogo važniji dojmovi nego činjenice, kao i povratne informacije učenika, odnosno roditelja te emocije koje unose u prenošenje sadržaja odnosno komunikaciju. U tom smislu, dodao je, za dobru komunikaciju (u kriznim uvjetima) često je puta potrebno uživjeti se u perspektivu drugoga, govoriti pozitivno, afirmativno i voditi računa kako sugovornik koji prima poruku doživljava govor. Ipak, pored svega uvijek je nužno govoriti istinu i preuzeti odgovornost za svoja djela te i u krizi biti autentičan. Kao posljednje načelo istaknuo je potrebnim pripremiti se za krizu, na što se u više segmenata nadovezalo sljedeće izlaganje.

Drugo izlaganje „Kako se kao vjernik nositi s kriznim životnim situacijama? Povezanost mentalnog i duhovnog zdravlja“ održao je Đuliano Trdić, svećenik Riječke nadbiskupije, liječnik i magistar dubinske psihologije te voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Govorio je o utjecaju stresa odnosno krize na sve tri razine čovjekova psihičkog života – psihofizičku, psihosocijalnu i razumsko-duhovnu razinu, ustvrdivši kako ova posljednja vodi ili upravlja druge dvije razine. Pojasnio je kako postoje stavovi i vrijednosti koji čovjeku pomažu prevladati krizu. Stav povjerenja pomaže rađanju vjere koja se ostvaruje i „vježbanjem“ vlastitih misli, ne poistovjećujući ih ipak pritom s pozitivnim mišljenjem ili lažnim optimizmom. Nakon stava povjerenja ukazao je na važnost stava strpljivosti koji rađa nadom dok posljednji stav, stav prihvaćanja, pomaže da se nastali problem već upola riješi, istaknuvši kako je takav stav i nadnaravni čin vjere i znak duhovne zrelosti pojedinca koji na koncu rađa ljubavlju.

Predavač je potom govorio o intrapsihičkim i interpersonalnim preprekama koje vjerniku onemogućuju da u krizi bude svjedok. Rješenje je pronašao u upoznavanju samoga sebe i kretanju prema istini – polazeći od razine iskrenosti, a nadilazeći pritom tri opasnosti: da se rješenje problema prepusti samo Bogu (1.), odnosno samo sebi (2.) ili da se težina i napor shvate kao znak da čovjek radi nešto pogrešno, da to nije Božja volja (3.).

Posljednje izlaganje „Biti dijete 2020. Razumijemo li i pružamo li nužnu podršku?“ održala je Gordana Buljan Flander, sveučilišna profesorica, dječji klinički psiholog i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Govorila je o pristupu djeci i mladima u izvanrednim životnim okolnostima, posebno u okolnostima traumatskih situacija poput pandemije i potresa. Kazala je da je mentalno zdravlje u visokom riziku zbog pandemije i restriktivnih mjera, što se dodatno pogoršava u situaciji potresa, ipak napominjući kako nisu svi ljudi jednako ranjivi. Posljedica tih traumatskih situacija je niža razina sreće i zadovoljstva životom, a često puta rezultira nasiljem i zlouporabom sredstava ovisnosti. Istaknula je uz to da postoje razlike u doživljavanju tih traumatskih situacija kod djece u odnosu na odrasle, dok adolescencija ima svoje posebne specifičnosti. Donoseći brojne primjere iz prakse, profesorica Buljan Flander je spomenula i koje su uobičajene reakcije koje bi nastavnici i drugi odgojno-obrazovni djelatnici trebali prepozna(va)ti kako bi mogli pomoći djeci i mladima ukazujući pritom i na mehanizme kojima se može jačati otpornost na stresne situacije.

Stručni skup završio je obraćanjem svih predavača i organizatora skupa te zajedničkom molitvom.