Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga predslužio je vladika Milan Stipić, križevački biskup, u zajedništvu s o. Željkom Pajićem, duhovnikom Molitvene zajednice sv. Šarbela, rimokatoličkim svećenicima vlč. Ivicom Tolom i vlč. Muhaelom Kosom te đakonima o. Livijem Marijanom, eparhijskim kancelarom, i o. Svjatoslavom Kotkejevićem.

U homiliji je vladika Stipić, među ostalim, istaknuo kako Bog ponekad dopušta da čovjek upadne u nevolje kako bi promijenio sebe i svoj način razmišljanja te shvatio da se pouzdanje u ljude ne može staviti ispred pouzdanja u Boga.

„Bog nas dovodi do situacija u kojima ne možemo drugo nego shvatiti da nam samo On može pomoći. To je onaj bitni korak obraćenja, kada nam Bog daje životnu pustinju kako bismo se u njoj promijenili. Svi veliki oci pustinjaci povlačili su se u pustinju upravo zato da im Bog bude jedina nada i utjeha. Tako je učinio veliki sveti Antun pustinjak, otac kršćanskoga monaštva, čiji blagdan danas slavimo. Po uzoru na njega, to je učinio i sveti Šarbel, njegov učenik, koji se gotovo dvije tisuće godina poslije povukao u pustinju samostanske ćelije kako bi bio usmjeren jedino na Boga, daleko od svijeta“, rekao je biskup Stipić.

Dodao je kako su upravo u pustinji sveti oci procvjetali svetošću te da smo i mi pozvani u vlastitim pustinjama – u depresijama, ostavljenostima i nevoljama – procvjetati novim životom, jer je Bog onaj koji navodnjava naše pustinje rosom svoje dobrote i milosti.

„Kada se iskrena srca obratimo svome nebeskom Ocu, tada shvatimo da nismo sami i tada može naša pustinja procvjetati. Sveti Šarbel govorio je da nije važno kojom brzinom idemo kroz život, nego je važno imati ispravan cilj. Bolje je ići polako prema istinskom cilju nego brzo prema krivome. Tko ide prema Bogu, ide prema dobrom i ispravnom cilju, bez obzira na veličinu pustinje u kojoj se nalazi. Bog nas poziva da budemo sveti ljudi, prijatelji Isusovi, njegova rodbina, jer je upravo u tome zdravlje duše i tijela, smisao života i blaženstvo“, poručio je vladika Stipić.

Zaključujući homiliju, pozvao je vjernike da se u kušnjama i krizama života povuku u „pustinju“ – udalje se od buke i vreve svijeta, promisle o vlastitom životu, smislu i cilju te se iskrena srca posvete molitvi, jer tada i njihove pustinje mogu postati pustinje koje liječe.

Nakon Božanske liturgije održan je moleben sv. Šarbelu pred njegovim moćima te pomazanje uljem sv. Šarbela, a duhovni program nastavljen je u dvorani Mariapoli Faro uz katedralu, gdje je prigodno izlaganje održao vlč. Ivica Tola, župnik iz Cetingrada.

Brojni su vjernici pristupili svetim Tajnama ispovijedi i pričesti, a nakon programa upriličen je i blagoslov novih prostorija Molitvene zajednice sv. Šarbela.