Uvod u poslijepodnevnu misu bio je koncert duhovnih pjesama novoosnovanog crkvenog zbora „Sv. Kuzam“ koji je pjesmom pratio i misno slavlje kojeg je predvodio vlč. Petar Belanić, župnik Voloskog. Koncelebrirali su domaćin vlč. Nikica Jurić, nekadašnji župnik Sv. Kuzma mons. Giuseppe Vossilla, župnik Praputnjaka mons. Stanko Kovačić, dekan Bakarskog dekanata i župnik Grada Grobnika vlč. Ivan Friščić te župnik Hreljina vlč. Marko Šarić.

Crkva je bila premala za brojne vjernike i hodočasnike iz okolnih mjesta i Rijeke te su mnogi morali biti ispred crkve.

U propovijedi je vlč. Belanić rekao kako su sveti mučenici, liječnici iz prvih stoljeća kršćanstva Kuzma i Damjan bili braća ne samo po krvi nego ih je Božja snaga bratski povezivala: “Zapitajmo se koliko smo mi braća i sestre. Ako se molimo jednom Bogu, onda se moramo i poštivati. Obvezuju nas na to i ovi sveci danas. Njihovo zanimanje je bilo teško. Bili su liječnici koji su ljudima liječili tjelesne boli ali i dušu. I u poganima su prepoznali najprije čovjeka u potrebi, ne čovjeka koji nosi dar i novac, nego čovjeka kojem treba pomoći kao ranjenom i grešnom bratu. Oni su imali vremena za svoga bližnjega, zato su ljudi rado dolazili k njima. O, kada bismo mi imali vremena jedni za druge, onda bismo manje pili Apaurine i tražili pomoć psihijatra, bili bismo duhovno zdravi. Čestitam liječnicima, medicinskim sestrama, farmaceutima jer danas je blagdan njihovih zaštitnika. Želim da mogu živjeti od svoga rada. Vidimo kako se ovo uzvišeno zvanje malo cijeni u našoj domovini. Izvan Hrvatske to zvanje je cijenjeno i plaćeno i obitelj može preživjeti. Potrebno je večeras moliti i za naše obitelji da u njima vlada sklad, mir, ljubav, strpljivost, da obitelji postanu Božje, da mole jer ako obitelj bude zdrava, živjet će ovaj narod. A ako ne, kome ćemo ostaviti ovu našu domovinu natopljenu krvlju? Ima li života među Hrvatima? Život pripada onome koji ga poštuje, a ne onome koji ubija svoju djecu. Ovo je alarmantno stanje. Naša domovina ima sva bogatstva, a imamo li života, imamo li duhovnog života, imamo li ljubavi za Gospodina? Otoci, Gorski kotar, Slavonija se prazne, kuće se zatvaraju, u selima nema života. Mi gledamo sve negativno i prošlost i budućnost i sadašnjost. A kršćani u prvim vremenima su s radošću podnosili mučeničku smrt za svoju vjeru, za Isusa Krista. I pogani su se čudili od kuda im takav mir i takva čvrsta vjera. Ali imali su nadu. Imamo li mi nade danas? Upitajmo se najprije mi svećenici. Ako smo mi smrknuta lica, tko će nam doći u crkvu? Ako u nama nema Duha Božjega, ako nema ljubavi za prihvaćanje drugoga, pa ako te i uvrijedi, ne uzvraćaj istom mjerom. Ljubi i praštaj, tada se vidi da si Isusov učenik. Neka nas ovaj blagdan ojača da budemo hrabri i da ljubimo poput ovih mučenika, svetih liječnika Kuzme i Damjana“.

Jutarnju misu i trodnevnicu predvodio je župnik Jurić.

Za ovogodišnju Kuzminju dobrotvori crkve Sv. Kuzme i Damjana darovali su zastavu Sv. Kuzma i Damjan, novu misnicu s njihovom slikom i dvoja nova hrastova ulazna vrata.