Vlč. Zgrablić održao je prigodni nagovor, potom je predvodio misno slavlje u zajedništvu s bokanjačkim župnikom Rolandom Jelićem, a nakon mise klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, prožeto također prigodnim poticajima.

„Korizma je otvaranje očiju. Mi smo slijepci koji ne prepoznaju silinu Božje ljubavi prema čovjeku. Ljubav ne zarobljava, ljubav oslobađa. Nemojmo doći Bogu samo kad ga trebamo. Ljubav nije nekoga trebati. Ljubav nije ni traženje ni primanje, nego davanje“, rekao je vlč. Zgrablić, dodavši da bi se čovjek trebao posramiti pred velikom Božjom ljubavlju koja nas ljubi, a mi tu ljubav ne shvaćamo.

Propovjednik je potaknuo da čovjek u odnosu s Bogom koji je ljubav ima stav: „Nisam tu zato jer te trebam, nisam tu zato jer ne mogu bez tebe. To nije dobar odnos. To je kao neka zaljubljenost – ja bez tebe ne mogu. Bog ne želi takav odnos. Ljubav je nešto drugo. Ljubav je: Ja bez tebe ne želim, pa i kad bih mogao. Ja biram tebe. Biram život. Ne zato jer je tamo smrt, nego zato jer si ti tu. Dolazim k tebi ne zato jer se bojim padova, grijeha, smrti, zla, svijeta, nego zato što tebe tamo nema. Idem za tobom. Pa ako taj put vodi i u križ, idem za tobom“, potaknuo je vlč. Darko, poručivši: „Kad bi nas korizma dovela do takve zrelosti, onda bi to bila plodna korizma; ako bi nas naša korizma dovela do toga da kažem Bogu: ‘Ti si moj Bog, ti si sve moje, ja tebe biram. Biram te prvog, ne zadnjeg’. Neka svaki naš dolazak Bogu bude dolazak ljubavi“.

Nisu grijesi najveći problem koji priječi da se čovjek vrati, dođe k Ocu, nego ponos, rekao je vlč. Darko. „U ljubavi nema ponosa. Bog se odrekao svog ponosa, ponizio sam sebe, do smrti na križu, radi nas ljudi i radi našeg spasenja. Jer, čovjek je vrijedan Božje ljubavi. Tu vrijednost Bog je ugradio u svakog od nas. Odgovorimo mu na obilje te njegove ljubavi“, potaknuo je vlč. Zgrablić.

Poželjevši da se čovjek preispita, propovjednik je potaknuo da vrijeme korizme ne bude samo izvanjski obavljanje neke pobožnosti, nego da to bude nutarnje vrijeme koje pomaže čovjeku ući u nutrinu, da susretne Boga, da Bog progovori. „Zato je potrebna tišina. Jesam li počeo prepoznavati Boga u svojoj blizini, jesam li zakoračio bliže k Bogu? Jesam li odlaskom na misu otvorio svoje srce u svijesti da se idem susresti s Bogom? Dopusti Bogu da ti govori, da ti progovori. Jer kad molimo, mi Bogu sve ispričamo. Bog sve zna, zna i što mu želimo reći. Dolazak u crkvu je vrijeme kad Bog meni govori, kada smirujem svoje srce i želim dopustiti da Bog meni progovori“, poručio je vlč. Zgrablić, rekavši da je svaki odlomak Svetog pisma vrijeme kad Bog čovjeku progovara. Pritom je potaknuo: „Poslušajmo što nam Gospodin govori. Što, Gospodine, želiš od ove korizme? Progovori mom srcu. Vodi moju korizmu. Daj da plodni susret između tebe i mene vodi k drugima, u širenju ljubavi“.

Korizma je i vrijeme gledanja Boga, rekao je vlč. Zgrablić. Razmatrajući prispodobu o povratku izgubljenog sina, propovjednik je rekao da je sin pobjegao od oca kad je oca počeo gledati neispravnim pogledom. I Petar je počeo tonuti kad je prestao gledati u Isusa, kad je gledao u vjetar i valove. „Ako gledamo svoje probleme, nevolje, križeve, to naraste toliko veliko da čovjeka uguši. Može biti Bog veći od svega toga, ali ako ne gledam Boga, onda to ne vidimo, onda tonemo. Korizma nas poziva da Boga vratimo na prvo mjesto“, istaknuo je vlč. Zgrablić.

Prispodobom o povratku izgubljenog sina, Luka nam želi otkriti Boga koji je milosrdni otac. „Korizma nas vodi prema Božjem milosrđu. Milosrđe može biti samo ljubav. Bog traži susret, izlazi, čeka i to nakon što je odlazak bio vrlo ružan. Grijeh je odvojio sina od oca i sin svaki dan sve izravnije mora otkrivati put do očevog doma. Sin je mislio da ga otac sputava, da je pravi život bez prisutnosti oca“, rekao je vlč. Zgrablić, upozorivši da nas iz očeve kuće tjera kada Boga počnemo gledati kroz neke svoje slike, ne onakvim kakav on jest. Takav Bog postaje strašan za čovjeka te čovjek pomisli da treba slobodu, da se mora udaljiti od Boga. Čovjek počinje doživljavati Boga kao onoga koji mu nešto ne da. Mnogi odlaze od Boga jer Boga doživljavaju na krivi način.

U tom kontekstu, predvoditelj obnove pojasnio je i značenje deset Božjih zapovijedi koje žele biti upisane u srce čovjeka. Zapovijedi su i prirodni moralni zakon kojeg je Bog usadio u srce, dušu, život svakog čovjeka, bio on vjernik ili nevjernik, rekao je propovjednik. „Kad Sveto pismo govori o Božjim riječima, kaže: ‘Ureži ih u svoje srce, omotaj ih oko svojih ruku, u svoje misli, u svoje čelo’. Kada mole, Židovi omotaju oko svojih ruku trake s riječima iz Svetog Pisma i stave na svoje čelo. Neka Božja riječ vodi naš život. Previše toga znamo, premalo toga živimo. Previše toga nosimo u papirima, premalo toga u srcu. Zato nam treba korizma. Cijeli naš život je korizma, hod prema Bogu“, rekao je vlč. Zgrablić.

U kontekstu Božjih zapovijedi, naglasio je da ljudi ne vole da im netko nešto zapovijeda, određuje, zabranjuje. „Većina Božjih zapovijedi počinje s ‘Ne’. Božja riječ ne kaže ‘Ne’ zato jer nam Bog nešto ne da. Kada mala djeca ne dobiju od roditelja što žele, znaju reći: ‘Ti mene ne voliš, kad mi to ne daš. Da me voliš, dao bi mi to’. Čovjek pomisli, kad Bog kaže ‘Ne’, on mene ne voli. Nešto mi uskraćuje. Božje ‘Ne’ nije zato jer nam Bog nešto uskraćuje, nego da na svojoj koži ne osjetimo ranu vatre. Bog kaže ‘Ne’ da čovjek bude slobodan. Kad god čovjek ulazi u ono što Bog kaže ‘Ne’, postaje neslobodan. Zato nam treba ispovjedaonica – jer smo zakoračili tamo gdje je Bog rekao ‘Ne’, gdje je blato, gdje nema Boga. Kad čovjek ulazi u mrak, smrt, pita se gdje je Bog. Bog je Jahve, Bog koji je tu, za tebe, kojem je stalo do tebe, koji ti izlazi u susret, koji te ljubi. I sve što čini je samo zato da bi čovjeku vratio slobodu, pa i križ kojeg je uzeo“, poručio je vlč. Zgrablić, rekavši da se Bog čovjeku otkriva. Ljubav traži vrijeme.

Upozorivši da se čuvamo onoga tko otima dostojanstvo koje je Bog usadio u život čovjeka, vlč. Zgrablić je rekao da svi grijesi imaju izvor u idolopoklonstvu. Potaknuo je da Dan Gospodnji promatramo kao dan susreta s Bogom, ne samo kao dan u kojem ne radimo. „Božje zapovijedi žele nas okrenuti jedne prema drugima, prema izvoru. Poštuj oca i majku, poštuj ljude oko sebe, poštuj djecu, sve odnose. Zapovijedi žele probuditi naš život“, poručio je vlč. Zgrablić.

Korizma je vrijeme čišćenja našeg srca, otvaranje zatvorenoga, micanje nataloženog blata. „Valja nam u križu prepoznati snagu. Kristov križ ima moć spasiti naše duše. Židovi i Grci traže znakove, dokaze i logiku ovog svijeta. U križu nema ničega od toga. Nema nijednog znaka. Kad su od Isusa tražili znak, govorio je o Joni. Znak je tri dana Isusove smrti. Pavao kaže, križ je nekima kamen spoticanja, ludost, neki se njime sablažnjavaju. Za Grke, da Bog umre za čovjeka, kakav je to Bog? Za Židove, Bog koji trpi? Nema logike.

Bez Isusovog križa, čovjek se lomi pod križem. Dopustimo da nas Isusov križ ozdravi, da nas ljubav s tog križa ozdravi. Mi u križu ne promatramo mučilo, nego ljubav koja trpi za čovjeka, koja nas dariva. Ta ljubav se uprisutnjuje – to nije apstraktna ljubav, nije teorija. Isus prvi umire da bi osmislio sva naša umiranja, sve naše žrtve, sve naše križeve. Ali, ne završava sve na križu. Veliki petak bez Uskrsa nema smisla. Ali, Uskrs se ne događa bez Velikog petka. Uskrsnula je ljubav kojom nas Bog ljubi. Bog je dao život i prolio krv za nas, da bismo mi imali život“, poručio je vlč. Darko Zgrablić.