Proslava je započela roditeljskim blagoslovom ispred obiteljskoga stana, nakon čega su se prisutni uputili u procesiji prema crkvi. Po dolasku su bogoslovi predvodili molitvu krunice s okupljenim narodom.

Na početku euharistijskoga slavlja, mladomisnika su pozdravila djeca, predstavnik župljana Stipo Zeba te župnik vlč. Kristo Brkić. Prisjetili su se odrastanja i sazrijevanja vlč. Cervelina, kao i izgradnje župne crkve istaknuvši važnost činjenice da nije „rasla samo građevina, nego i živa Crkva, čiji je plod upravo svećenik“.

Homiliju je uputio dekan Dugoselskog dekanata i nekadašnji mladomisnikov duhovnik preč. Ivan Valentić. Poručio je da su liturgijska čitanja dana kao namještena za mladu misu jer govore o Božjem pozivu čovjeku. Osvrćući se na naviješteni ulomak iz Poslanice sv. Pavla apostola Efežanima (Ef 1, 3-14), naglasio je da je u riječima „u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ sadržan poziv koji je Bog usadio u srce svakoga čovjeka.

Govoreći o tekstu iz Markova evanđelja (Mk 6, 7-13) u kojemu piše da je Isus slao učenike po dvojicu, istaknuo je važnost zajedništva općenito među ljudima, a onda i među svećenicima. Rekao je da svećenik, iako često živi sam, nikada ne bi trebao biti usamljen, nego bi mu ta samoća trebala koristiti u njegovom odnosu s Bogom i s ljudima.

Podsjećajući da je Isus upozorio učenike da ne nose ništa osim štapa, propovjednik je pojasnio da štap u biblijskom smislu ima više funkcija: da bude oslonac hodočasniku te da mu posluži kao sredstvo obrane u slučaju napada. Istaknuo je da je Bog taj oslonac koji je uvijek potreban čovjeku tijekom njegovog hodočašća prema vječnosti.

Osvrnuo se i na naviješteni ulomak iz Knjige proroka Amosa u kojemu govori da je on „stočar i gajitelj divljih smokava“. Kazao je da tim opisom zapravo Amos poručuje da zna voditi i brinuti se za svoje stado, odnosno za narod te da će, ako treba, ponekad i „ubosti“ čovjeka da prokrvari kako bi mogao donijeti ploda, baš poput divlje smokve. Dodao je da je to zadatak svakoga svećenika – brinuti za narod koji mu je povjeren i voditi ga, govoriti ono što treba reći, a ne ono što ljudi žele čuti i na taj način potaknuti rast životnih plodova. Potaknuo je mladomisnika da bude upravo takav svećenik.

Na kraju mise je vlč. Cervelin uputio zahvalni govor rekavši da postoje dvije rečenice koje vrlo često ponavlja: „Dobro je“ i „Bogu hvala“. „Obje mogu, ali i želim reći i u ovome trenutku. Dobro je, sve je prošlo, Bogu hvala!“, poručio je te zahvalio Trojedinom Bogu na daru života i svećeničkog poziva. Zamolio je Boga da u svim danima njegove „nesavršene korake upravlja putima svojim“.

Potom je zahvalio svima koji su bili dio njegovoga puta i koje je, kako je rekao, Gospodin ugradio u njegov život. „Veliko vam hvala za svaki susret i razgovor, a posebno na svim vašim molitvama koje su zasigurno bila velika pomoć u mojem odgovoru na Božji poziv“, rekao je mladomisnik te naveo brojne osobe, između ostalih, i one zaslužne za organizaciju proslave mlade mise.

Župniku vlč. Brkiću je zahvalio što ga je pratio tijekom cijeloga njegovog puta, a posebno tijekom bogoslovske formacije, kao i na misnici i kaležu koji je poklonio vlč. Cervelinu zajedno sa župljanima. Propovjedniku preč. Valentiću je zahvalio na svakoj upućenoj riječi u homiliji, ali i tijekom života otkad su se upoznali. „Hvala vam što ste me otpočetka usmjeravali i učili upravo onom bratskom ljubavlju, kako stariji brat voli mlađeg, da pritisne kako bi me ojačao, da zagrli kako bi me utješio“, istaknuo je, između ostaloga.

Mladomisnik vlč. Cervelin je napose zahvalio svojim roditeljima, Ivani i Hrvoju, što su ga prihvatili u svome životu. „Hvala vam što ste me oboje u radosti danas predali Gospodinu i dali svoga jedinca kako bi on imao ono što je oduvijek želio – braću i sestre. Hvala vam za sve, hvala vam što ste zauvijek moji mama i tata“, poručio je.

Pri kraju svoga govora obratio se mladima. „Ne bojte se biti poput mitskog Ikara, poput njega stremiti k nebeskim visinama. Nećete pasti poput njega jer nemate krila lijepljena voskom da kad se približite suncu, a vosak rastopi, padnete i utopite se u moru. Vi po sakramentima, po Crkvi imate krila Duha Svetoga kojeg nam je Krist poslao. S takvim krilima, kako kaže pjesma, možete, ali i možemo nebo dotaći i biti sveti“, rekao je te ih ohrabrio da se ne boje biti vizionari.

„I da se vratim na početak, primijetio sam kako sv. Pavao često govori da je Bog nevidljiv, ali znamo i vidimo da je ovdje i prisutan. Od svog župnika često sam pak čuo da je Gospodin naš Isus Krist ono jedino bitno i važno. I gledajući svoj život shvaćam, da je to ono što je lisca naučila Maloga princa: ‘Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo!’ Zato još jednom na svemu samo Bogu hvala!“, zaključio je mladomisnik.

Nakon završnog blagoslova, podijelio je i pojedinačni mladomisnički blagoslov subraći svećenicima, članovima svoje obitelji, rodbini i drugim prisutnim vjernicima.