Uz zlatomisnika su suslavili i domaći sin i dugogodišnji voditelj Malog tečaja kršćanstva vlč. Andrija Vrane koji ove godine obilježava 55 godina svećeništva te također ovogodišnji zlatomisnik i umirovljeni svećenik vlč. Stjepan Jakov.

Homiliju je izgovorio dekan Karlovačkog dekanata mons. Antun Sente ml., a u suslavlju su još bili vlč. Duje Kurtović, vlč. Antun Kolić te vlč. Mladen Vidak.

Na početku misnog slavlja, u ime župljana, vlč. Zaplatića pozdravio je Francek Vrane. Izrazio je zahvalnost za osamnaest godina svećeničke službe u Rečici, istaknuvši kako su se župljani temeljito pripremali za ovu obljetnicu.

U organizaciji i proslavi sudjelovale su sve lokalne udruge koje djeluju na području Rečićke župe: KUD „Rečica“, Dobrovoljna vatrogasna društva „Rečica Matica“, „Dolnja Rečica“ i „Rečica Kolodvor“, Nogometni klub „Mladost – Rečica“ i Lovačko društvo „Rečica“.

Glazbeni dio misnog slavlja izveli su objedinjeni zborovi KUD-a Rečica i župnog zbora, kao i tamburaši rodom ili boravištem iz Rečice, danas članovi različitih sastava. Psalm „Gospodin je pastir moj“ izveo je budući prvopričesnik Emanuel Vrane, a Josip Fištrović otpjevao je pjesmu „Suza za Zagorske brege“, posvećenu zlatomisniku podrijetlom iz Hrvatskog zagorja.

Čestitkama se pridružila i karlovačka županica Martina Furdek Hajdin, zahvalivši vlč. Zaplatiću na doprinosu Karlovačkoj županiji kroz svećeničko djelovanje, posebno istaknuvši njegov dugogodišnji rad u radijskim emisijama usmjerenim starijim i bolesnim osobama.

U homiliji se mons. Sente osvrnuo na svetkovinu sv. Petra i Pavla, istaknuvši kako se u župi Rečica svećenik može osjećati prihvaćeno kao u vlastitoj obitelji. Naglasio je važnost odgovornosti za čovjeka u zajednici i potrebu da svaki vjernik donosi Radosnu vijest bližnjima, osobito svećenici. „Ni ovog misnog slavlja ne bi bilo bez svećenika“, rekao je mons. Sente, pozvavši na molitvu za nova duhovna zvanja i svećenike koji će voditi zajednice u vjeri i predanosti.

Na kraju slavlja, u zahvali okupljenima, vlč. Lovro Zaplatić je rekao: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.“ (Ps 118,24)

Govoreći o vlastitim dojmovima, istaknuo je: „Pitaju me ljudi: kako se osjećam? Zapravo je to sve koloplet emocija jer nitko od nas nije samo racionalno biće. Emocije i strast pogonsko su gorivo života. Ponajprije sretan sam i ponizan i Bogu zahvalan što je izabrao mene malog i grešnog čovjeka, baš poput prvih učenika da preko mene pokaže svoju ljubav i svoje milosrđe prema svakom čovjeku.“

Prisjetio se ljudi koji su obilježili njegov svećenički put te zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji proslave. „Dani i dani planiranja i truda župljana pokazali su zajedništvo i brigu. Sve što ste mi priredili doživio sam kao znak poštovanja i zahvalnosti“, rekao je, posebno spomenuvši članove KUD-a koji su, unatoč putovanju, došli ujutro čestitati pjesmom i plesom.

U zahvali je posebno istaknuo dvije osobe koje nisu mogle prisustvovati: pokojnu domaćicu Slavicu i prijatelja te zvonara Maćija.

„Svi ste me dirnuli svojom pažnjom i podrškom. Svima Vama hvala“, zaključio je slavljenik.