Spominjući u homiliji sv. Franju Asiškoga, čija je slika u pokrajnjem oltaru u crkvi, vlč. Štefan istaknuo ga je kao misionara koji je živio i umro propovijedajući o ljubavi i dobroti Isusa Krista.

Nadalje se osvrnuo na svakoga pojedinog vjernika kao misionara i prenositelja ljubavi i dobrote kroz djela milosrđa. U središte pojma misionarstva stavio je Isusa koji se predao na križ da bi otkupio grijehe kršćana i time pokazao svoju nesebičnu ljubav koja je vodilja kroz život svakog čovjeka.

Svjedočeći vlastito iskustvo misija u dalekim zemljama, vlč. Štefan pozvao je vjernike da osvijeste pojam jednakosti – misionar postaje dio toga svijeta, ne osjeća razliku u boji kože, ambijenta i kulture već se u molitvi sjedinjuje s ostalima. Govori o molitvi kao o najmoćnijem „oružju“ u borbi protiv negativnosti, zla i neprijatelja. Ali ne čak o borbi već o „propovijedanju i življenju Evanđelja kroz sklopljene ruke u molitvi“.

Svatko od nas može biti misionar ako u svoj život uključi Isusa te kroz neizmjernu ljubav i molitvu svjedoči i propovijeda svoju vjeru.

Na kraju mise vlč. Štefan na župljane je zazvao blagoslov na jezicima Benina u kojem je u misijama proveo 18 godina.