Misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Tomo Vukšić uz suslavlje 25 svećenika među kojima su bili: generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela (PMD) BiH mons. Luka Tunjić, dijecezanski ravnatelj PMD-a za Vrhbosansku nadbiskupiju fra Stipan Radić, gučogorski arhiđakon mons. Pavo Jurišić i dekan sarajevskog KBF-a preč. Darko Tomašević.

Na početku je nazočno vjerničko mnoštvo, koje je u njegovoj rodnoj župi došlo ispratiti vlč. Stipicu, pozdravio župnik vlč. Anto Ledić te ukratko predstavio obred primanja križa koji je, kako je pojasnio, važan događaj za cijelu mjesnu Crkvu.

Uvodeći u misu, nadbiskup Vukšić potaknuo je okupljene da u molitvu za budućega misionara Lešića uključe i sve one koji su Kristovo evanđelje donijeli i u bosanskohercegovačke krajeve.

Tu je misao – o misionarima i misionarskom poslanju, mons. Vukšić nastavio i u homiliji nakon što je dijecezanski ravnatelj PMD-a fra Stipan poslije naviještenoga evanđelja pročitao životopis vlč. Stipice.

Nadbiskup Vukšić posvijestio je kako je propovijedanje Radosne vijesti zadatak koji je Isus povjerio Crkvi. „I u izvršavanju te njegove želje i zapovijedi, evanđelje se kroz svu povijest sve više i više širilo, poput onih koncentričnih krugova koje vidimo u mirnoj vodi kad nešto u nju upadne. Na takav način, zahvaljujući brojnima koji su hodili svijetom, evanđelje je stiglo i u naše krajeve u davna vremena“, kazao je nadbiskup te uputio kako još uvijek postoje krajevi koji nisu upoznali Krista i gdje se Crkva nije ukorijenila.

„Stoga molimo Božji blagoslov za sve misionare, za sve one koji su u službi izvršavanja ove Isusove zapovijedi; i za našega Stipicu koji će poći, kao jedan od tih, u daleku Ugandu“, potaknuo je nadbiskup te pozvao na molitvu i za „sve nas ovdje okupljene; za sve one koji su u službi oltara, Caritasa i propovjedaonice, da ustraju u svom nastojanju kako bi Crkva Kristova zaista mogla postati općesvjetska i doći doslovce do svakoga čovjeka: ‘da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika’ (usp. Fil 2,10), kako je napisao vjerojatno najveći od svih Isusovih misionara – sv. Pavao“.

Nadbiskup je pojasnio da je područje misionarskoga djelovanja „tamo gdje ljudi nisu upoznali Krista Gospodina“. „Važno je to znati, za razliku od, negdje, uobičajenih naših navika i uvjerenja da je područje misija – područje siromašnoga svijeta. Istina je, s druge strane, da se područje siromašnoga svijeta u materijalnom smislu često poklapa s krajevima koji još uvijek ne poznaju Krista. Ali, to što su neki krajevi siromašni ne definira njih samim time misionarskim područjem“, posvijestio je mons. Vukšić uputivši kako su siromašna prostranstva – područje djelovanja Caritasa.

Zaključno je potaknuo na molitvu Bogu „da svim misionarima dade milost ustrajnosti“ te da svi kršteni budu potpora misionarima. „Stoga, zazivajući Božji blagoslov na Stipičino buduće djelovanje, molimo dragoga Boga da i po njegovu djelovanju i po djelovanju svih današnjih misionara, kao i svih budućih, nekada prije kraja i svršetka ovoga svijeta, zaista se dogodi san sv. Pavla da će se na Isusovo ime prignuti ‘svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika’“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te objasnio da se misijski križ daje budućim misionarima, „kao simbol Krista misionara, Spasitelja, ali i Krista posvetitelja, koji je utjelovljena Ljubav i koji je sam Riječ Božja, navješćivao Riječ Božju svim ljudima koje je susretao“.

Najmlađi i ujedno 76. među hrvatskim misionarima

Nakon homilije mons. Vukšić je izrekao molitvu blagoslova misijskoga križa dok je budući misionar Stipica klečao ispred oltara.

Poslije popričesne molitve nazočnima se obratio župnik Ledić koji je čestitao vlč. Lešiću na „svetoj hrabrosti“ krenuti stopama misionara koji navješćuju Krista onima koji za njega nisu čuli. „Sigurno se mnogi pitaju hoće li Stipica uspjeti. Uvjeren sam da hoće uz Božju pomoć jer kako je i sam jednom prigodom rekao: ‘Svi smo mi misionari, svatko na svoj način i u skladu sa svojim prilikama: ne zato što mi to želimo ili ne, nego zbog dviju najtežih i istodobno najljepših Isusovim zapovijedi – ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bratu čovjeku kao prema samome sebi’“, rekao je župnik te ujedno obećao da će vlč. Stipicu ova župna zajednica, u kojoj je rođen i odrastao, pratiti molitvom i materijalnom pomoći.

Nacionalni ravnatelj PMD-a mons. Tunjić izrekao je riječi zahvale župniku Lediću i misijskoj sekciji ove župe koja je, kako je spomenuo, među najaktivnijima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Rekao je kako misije i misionari nisu „samo prošlost“ nego i budućnost te je spomenuo da je vlč. Stipica 76. i ujedno najmlađi hrvatski misionar.

Nazočnima se obratio i vlč. Lešić koji je najprije izrazio zahvalnost Bogu za dar života i svetoga zvanja te roditeljima i braći Kristijanu i vlč. Vedranu koji je na službi u Australiji. Riječi zahvale uputio je svima koji su mu bili potpora. Zatim je hvalu izrekao svome nebeskom zaštitniku sv. Stjepanu zamolivši da ga i dalje zagovara kako bi poput njega bio „pun Duha Svetoga, te što bolje ostvario svoj misijski poziv; pa ako treba i podnijeti mučeništvo za Krista, za Crkvu kojoj želim služiti cijelim svojim bićem“.

„Mnogi ste me pitali kako sam se odlučio za misijskih poziv i hoću li izdržati sve teškoće. I sam sebi postavljam ta ista pitanja. Želio bih odgovor potražiti u riječima  bl. Alojzija Stepinca: ‘Onomu tko se uzda u Isusa sve biva lako.’ Ja se doista uzdam da će me Isus ohrabriti i Duhom Svetim ojačati na ovom putu“, kazao je novi misionar te zatraživši od Boga blagoslov za sve krštene da budu svjedoci Krista Gospodina gdje god da žive, zamolio sve da ga prate svojim molitvama.

Vlč. Stipica Lešić rođen je na dan svoga nebeskog zaštitnika sv. Stjepana, 26. prosinca 1993., od Josipa i Antonije rođ. Čović. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završio je u Novom Travniku. Akademske godine 2012./13. upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije, te je pristupio Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. U rujnu 2017. otišao je na godinu praktikuma u Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu gdje je ostao do đakonskog ređenja 2. prosinca 2018. Tijekom božićnog i uskrsnog praktikuma djelovao je u Župi Sv. Ante Padovanskoga u Žepču. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Poslije Mlade mise imenovan je župnim vikarom u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru. Nakon godinu dana razriješen je te službe i dobio dopuštenje za odlazak u biskupiju Kotido u Ugandi kao misionar „fide donum“. U sklopu priprave na to, od studenog 2020. do veljače 2022., boravio je u Maynoothu u Irskoj te u Hoveu u Engleskoj. Po primanju misijskoga križa, već u prvoj polovici lipnja 2022. otići će u župu Adea, u biskupiji Kotido u Ugandi.