Fra Marijan je u propovijedi povezao sv. Ivana Krstitelja i sv. Bonu. Obojicu je radi svjedočanstva istine i pravde Božje „stigla kazna“ kada im je odrubljena glava. Istaknuo je i da su oni poticaj da se olako ne predaje malodušnosti i relativizmu, već ustrajno i u ljubavi, na putu obraćenja, svima pokazuje Krist Isus i svjedoči radosna vijest spasenja.

Nakon mise u crkvi je održana Akademija u čast sv. Bone. Na početku akademije, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana fra Tonio Vučemilović, pozdravio je prisutne i podsjetio kako je tijelo sv. Bone dospjelo u Vukovar. Citirao je tekst iz knjige o. Placida Belavića „Povijest samostana i župe Vukovarske“, u kojoj je opisan prijenos tijela sv. Bone: „23. lipnja 1754. krenulo je tijelo svetoga Bone na put prema Vukovaru. Stiglo je u Vukovar Dunavom preko Pečuha i Osijeka, na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Bile su rasvijetljene sve kuće u glavnim ulicama: samostan, crkva, toranj i slavoluk odsijevahu u moru bajnog plamena. Tutnjava mužara, zvuk glazbala i trublji, te romon zvona ne samo u našoj nego i u pravoslavnoj crkvi pružiše ovoj svetoj noći neki tajanstveni čar i milje. Tijelo sv. Bone prenijela su šestorica franjevaca najprije na veliki oltar, a poslije ga posadiše s njegovom krvlju u jednoj staklenoj posudi na oltar sv. Josipa.“

Ravnatelj Državnog arhiva u Vukovaru, povjesničar Petar Elez održao je predavanje o sv. Boni i vremenu u kojem je živio, a u glazbenom dijelu programa nastupili su Dječji zbor „Glasnici sv. Bone“, Zajednica „Susreti“, Ivan Hornjak i Župni zbor „Sv. Cecilija“ koji je na kraju programa izveo i novu pjesmu o sv. Boni. Tekst pjesme napisao je vikar Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Mijo Tikvić, a glazbu članica Družbe Milosrdnih sestara Svetog Križa s. Svjetlana Paljušević, izvijestila je Župa sv. Filipa i Jakova.