XVII. Susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije

Susret je započeo će svečanim Euharistijskim slavljem koje je predvodio delegat nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uz koncelebraciju profesora liturgijske glazbe na Franjevačkoj teologiji fra Slavka Topića te župnika iz sarajevske katedrale, Brčkog i Briješća preč. Mate Majića, preč. Damira Ivanovića i vlč. Josipa Vajdnera.

Uvodeći u Misno slavlje mons. Tomašević istaknuo je da gotovo nijednog dana kao na ovom zborovanju ne pjeva tako skladno cijela katedrala kada liturgijsko pjevanje animiraju svi okupljeni zborovi predvođeni Katedralnim mješovitim zborom „Josip Stadler“ i zborom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Pozvao je sve okupljene da ujedinjeni ne samo glasom nego i dušom i srcem slave Gospodina.

Mons. Ivo Tomašević u propovijedi je prenio „najiskrenije pozdrave pastira mjesne Crkve vrhbosanske, našega nadbiskupa kardinala Vinka koji, zbog brojnih drugih obveza nije mogao biti s nama“. „Povjerio mi je predvođenje ovog Misnog slavlja kao radosnu prigodu da zajedno s vama u radosnom Misnom slavlju molitvom i pjesmom slavimo našega Gospodina Isusa Krista, radost našu i nadu našu“, kazao je mons. Tomašević zahvalio svim članovima okupljenih zborova što su došli u sarajevsku prvostolnicu napominjući da je i to, kao i dolazak na probe pjevanja, uvijek vezano uz odricanje iz ljubavi prema Bogu i liturgijskom pjevanju.

„Sveti Augustin kaže da je ‘pjevanje vlastito onomu tko ljubi’. Danas smo se sabrali u ovoj katedrali posvećenoj Srcu Isusovu kao osobe ljubavi koje nastoje Boga ljubiti svim srcem i u toj ljubavi u bližnjima svoji prepoznati braći i sestre u zajedničkom hodu prema vječnom životu i vječnoj sreći. Kao osobe ljubavi želimo pjevati Bogu svome ujedinjujući u zbornom pjevanju svoj glas s drugim glasovima i tako stvarajući sklad koji od Bog dolazi i k Bogu se diže kao naš najdraži prinos. Često se vječna sreća i život kod Oca nebeskoga u njegovu kraljevstvu naziva nebeskom liturgijom u kojoj prevladava radosno klicanje. U tom duhu i svaki član zbora svojim glasom i svojom pjesmom daje doprinos da ova zemaljska liturgija bude predokus nebeskoga slavlja. Sve pjesme u liturgiji govore o Božjoj veličini, dobroti, blizini i ljubavi Božjoj prema nama ljudima koja je svoj vrhunac dosegla u Isus Kristu, Božjemu Sinu, slici nebeskoga Oca s kojim je On jedno pa, kako sam kaže, tko vidi Njega, vidi i Oca. U liturgijskom pjevanju prikupljeno je ogromno bogatstvo i baština svetih ljudi koji su svojim pjesničkim izričajem veličali Boga kroz stoljeća. Svojim sudjelovanjem u liturgijskom pjevanju svaki član zbora pristupa neizmjernom mnoštvu ljudi koji kroz stoljeća svojim pjevanjem Boga slave. Blagoslovljena je to prigoda i veliki Božji dar. I ovo je blagoslovljena prigoda da se okupimo iz raznih dijelova naše Vrhbosanske nadbiskupije i da, kao osobe ljubavi, podijelimo jedni s drugima radost zbornog pjevanja tijekom Misnog slavlja i nastupa svakog od prisutnih zborova nakon Svete mise“, kazao je mons. Tomašević ističući da okupljeni zborovi predstavljaju sve koji pjevaju u na liturgijskim slavljima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i cijelu biskupijsku zajednicu.

„Danas želim s vama podijeliti misao o važnosti sklada odnosno harmonije. Kod Boga postoji savršeni sklad i sve što od Boga dolazi, savršeno je skladno. Dovoljno je pogledati prirodu i svemir kako je to Bog sve skladno stvorio. Kada je sve skladno, onda vlada istinski mir. Bog je i čovjeka stvorio u svom božanskom skladu. Međutim, grijeh je unio nesklad u čovjeka. Grijeh je onaj koji čovjeka dijeli iznutra: dijeli ga s Bogom, s bližnjim i s njim samim. Grijeh čini čovjeka nemirnim i nesretnim. Taj nesklad i nemir uzrokovan grijehom čovjek donosi potom među druge ljude s kojima živi, od obitelji ili zajednice u kojoj živi. Grijeh je uzrok nesklada unutar naroda i među narodima te među ljudima uopće.

Kako je teško kada u obitelji vlada nesklad, kada unutar naroda nema sklada, kada među narodima dolazi do nesklada što onda prelazi u sukobe i nasilje, a ponekad i u ratove sa strašnim posljedicama. U svemu tome crkva je pozvana biti mjesto sklada između čovjeka i Boga te čovjeka i čovjeka, mjesto ljubavi prema Bogu i bližnjima. U tom skladu liturgijsko pjevanje ima izvanredno važnu ulogu.

Svaki zbor teži za skladnim pjevanjem, a to znači da se svaki glas u zboru ujedini s drugim glasovima i da svi, u svojoj različitosti, budu jedan glas. Isus je puno puta molio da svi budu jedno. I mi želimo zbornim pjevanjem kao osobe ljubavi doprinijeti skladu ne samo pjevanjem na liturgijskim slavljima nego i u našim obiteljima, zajednicama i društvu u kojem živimo, rekao je mons. Tomašević ističući da je za skladno pjevanje potrebna spremnost svih članova zborova da se usklade međusobno, da čuju jedni druge te da budu spremni pjevati prema dirigiranju voditelja zbora i sviranju orguljaša koji ima „zlatne ruke“ vješte proizvesti sklada zvuk iz tisuća orguljskih cijevi. Istaknuo je da svako liturgijsko pjevanje želi dovesti jedinstvu u Isusu Kristu u kojega se ugrađuje cijela Crkva pjevajući i moleći jednim skladnim glasom ujedinjenim u jednom i jedinom spasitelju našem Isus Kristu. Potaknuo je sve voditelje i članove zborova da uvijek budu nositelji sklada u liturgijskom pjevanju i u svakodnevnom životu kao osobe sklada, mira i ljubavi.