ZA GODINU ŽUPE - ZAJEDNICE VJERE I ŽIVOTA

Draga braćo župnici,
svećenici pastoralni djelatnici
i svi vi, braćo i sestre po krštenju!

S iskustvom prošle godine posvećene obitelji – izvoru života, u ovoj korizmi ulazimo u novu pastoralnu godinu posvećenu župi – zajednici vjere i života. Obiteljsko i župno zajedništvo međusobno su najuže povezani. Zato želimo obiteljski prijeći prag svoje župne zajednice, da bi naša župa u svojoj strukturi i odnosima i sama poprimila obiteljsko ozračje. Uostalom, zar već u tom duhu i mi ne oslovljavamo svoje župljane na susretima i euharistijskim slavljima pozdravom Braćo i sestre?
I u ovoj su korizmi sve naše župne zajednice na svom zajedničkom putu pozvane vidjeti sebe i svoju realnost u svjetlu otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Pozvani smo svi ići putem Onoga koji je život, život u punini, koji reče: “Veće ljubavi nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Nije samo rekao, nego je tako i postupio. A ljubav i dar života: gdje se mogu bolje očitovati ako ne među svojima, za svoje, u obitelji i župi – zajednici vjere i života?

Kroz ovu pastoralnu godinu sve župne zajednice naše Splitsko-makarske nadbiskupije pozvane su biti mjesto ukazanja: očitovanja Uskrsloga koji u našoj župi, zajednici vjere i života, s nama živi, slavi i naviješta Evanđelje života.
U tome duhu naše župne zajednice s ovom korizmom i kroz ovu godinu neka sve više budu prepoznatljive kao župe zajedništva, služenje i poslanja. Potrebno je i nadići sliku župe tipa srednjovjekovne kule zanimljive za turiste, odnosno mjesta usluga i agencije religioznog, pa i mjesta samo pouke i stjecanja šturih informacija. Želimo da naša župa obnovi svoju osobnu kartu i dobije lice Kristove zajednice vjere i života – Crkve. Doista, samo se u župi istinski doživljava svijest i iskustvo Crkve. A Crkva upravo preko župe postaje lokalna – mjesna, mjesto utjelovljenosti otajstva Isusa Krista, zajednica njegova zajedništva i služenja.
Nije li župa danas pozvana da bude i misionarska? Ako župna zajednica prestane biti misionarska, u realnosti prestaje biti župa, obitelj Kristovih učenika. A da bi mogla biti evangelizatorska, župa ne smije zaboraviti i biti neosjetljiva na one vani, gluha na potrebe i poziv svijeta, nijema na tolike probleme i događanja svoje sredine. Samo sa sviješću i suradnjom svih krštenika, svećenika i Kristovih vjernika laika, može se obnoviti njezina osobna karta i dati novo lice cijeloj zajednici.

Braćo svećenici, zar nismo već na tom dobrom putu sa svojim redovitim pastoralom? To je dobro što to činimo. Ali, je li to dovoljno? Kako od toga poći dalje? Zar ne želimo naš rad kroz ovu godinu još više osvježiti i proširiti novim inicijativama tako da bi svi zaživjeli jaču svijest i osjetili ponos i pripadnost svojoj župnoj zajednici? Nije li potrebno da ova pripadnost i ponos preraste u veću odgovornost u životu svoje župe? Nije li zato potrebno kroz ovu godinu učiniti događajima čitave župne zajednice naše radosne i žalosne događaje, sva naša obiteljska slavlja: krštenje, prva pričest, krizma, vjenčanje, imendan, obljetnice…, kao i nevolje: bolest, smrt, sprovod…?

Ova je pastoralna godina prikladno vrijeme da se bolje upoznaju vjernici međusobno i život župne zajednice u povijesnoj, sadašnjoj i budućoj dimenziji. Nije li potrebno bolje upoznati povijest svoga mjesta i župe, vrednovati značajne osobe koje su važne, a osobito svijetle likove – svjedoke vjere? Zar vjernici ne osjećaju veću potrebu bolje socijalne i karitativne povezanosti i solidarnosti u sadašnjem trenutku svoga mjesta i župe? Zar ne žele drugima pomoći, znati tko je bolestan, radovati se i žalostiti se sa svojim mještanima i župljanima? A tko to od nas ne bi želio čuti nove planove i sve ono što se poduzima za bolju budućnost svoje sredine? Ne samo da žele čuti, već osjećaju potrebu i aktivnijeg sudjelovanja u ostvarenju te bolje budućnosti za sve.

Sigurno da u mnogim našim župama već postoje oglasi ili župni bilteni. Zar s ovom godinom ne bi trebali postati bliži, životniji, bogatiji, više obiteljski? Ne bi li trebalo u život i događanja župne zajednice uključiti, barem informativno, uspjehe i sudjelovanja članova župe na kulturnom, športskom, znanstvenom polju? Zar ne bi povezalo i još više župu učinilo zajednicom vjere i života i informacije o svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima iz dotične župe? Zar sve to ne bi pridonijelo jednom novom ozračju, ljudskom i kršćanskom? Obiteljskom. Zar ne bi trebalo uvažiti župno pastoralno i ekonomsko vijeće, remetu – zvonara, katehete…? Ne samo uloge, nego i svjedočenja mladih i starih, očeva i majki? U jednom takvom ozračju veće pripadnosti i dublje svijesti lakše bi se odazvali i formirali animatori za manje skupine u župi (ministrante, mlade, obitelji, molitvene zajednice, caritas…). A formiranje animatora prvi je korak našega iskoraka – novoga pastoralnog plana.

Dakako, suradnja i suodgovornost svećenika i laika, osposobljavanje animatora i osnivanje raznih skupina u župi, dug je to put. Ali njime danas moramo hoditi! Ovo što mi sijemo možda plod nećemo sami odmah vidjeti, ali svakako dolazeći naraštaji to će žeti. Ovo je godina veće aktivnosti župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, duhovnih obnova, hodočašća, posebnog uvažavanja svakoga novorođenoga člana, a osobito petog djeteta u obitelji… Zar se u ovoj godini i samo nedjeljno euharistijsko slavlje neće doživjeti u novom svjetlu, tj. da smo svi doista u zajedničkom domu kao braća i sestre oko Gospodinova stola riječi i kruha? U ovakvom ozračju zar i ti, župniče, nećeš osjetiti da imaš obitelj i da živiš među svojima i za svoje? Zar nećeš osjetiti da obnova tvoje župe – zajednice vjere i života u dobroj mjeri ovisi upravo o nama, našoj svećeničkoj otvorenosti i raspoloživosti, našoj potrebi permanentne duhovne, intelektualne i pastoralne obnove i rasta? Nije li zato potreban naš novi pogled na župu i novi pogled župe na svijet?

Vjerujem da ćemo svi mi krštenici, svećenici i Kristovi vjernici laici, učiniti sve da naše župne zajednice kroz ovu godinu rastu u svjetlu nove evangelizacije i postanu obitelj – izvor zajedništva, života i vjere: da svi vjernici svjedoče povezanost života i vjere i da budu djeca Crkve u srcu svijeta i ljudi svijeta u srcu Crkve.

S tim željama pozdravljam vas, braćo župnici, svećenici. Pozdravljam vaše suradnike i sve vjernike naših župnih zajednica. Zazivam Božji blagoslov na sve vas i ove naše zajedničke pastoralne inicijative.

Vaš brat i nadbiskup
Marin