Izlaganje „Vrste zlostavljanja; rizični i zaštitni čimbenici; posljedice zlostavljanja“ održala je Jelena Zadro, mag. psych., a o temi „Profil počinitelja zlostavljanja“ govorila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić, voditeljica „Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba“ Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba.

Mag. Zadro opisala je vrste zlostavljanja. To su fizičko, emocionalno, seksualno i duhovno zlostavljanje. „Seksualno zlostavljanje definira se kao uključenost djeteta u seksualne aktivnosti koje ono ne razumije u potpunosti i ne može dati informirani pristanak. Uključuje neprimjereno dodirivanje djeteta i njegovo izlaganje pornografskom sadržaju, promatranje seksualnih aktivnosti te sugestivne seksualne komentare djetetu“, rekla je mag. Zadro. Uz ozljede, među indikatorima seksualnog zlostavljanja su i suicidalne misli i loša slika žrtve o sebi.

„Tema zlostavljanja je mučna, ali realna. Dobro je da se svatko od nas suoči s time i da vidimo što se skriva iza počinitelja zlostavljanja. Razotkriti istinu će pomoći i zlostavljačima i smjestiti ih gdje im je mjesto, da ne budu opet u napasti činiti takva djela“, poručila je dr. Sertić. Istaknula je da dostojanstvo čovjeka treba razumijevati u kontekstu kršćanske antropologije, u integraciji duha, duše i tijela čovjeka. Seksualnost, emocije, intelekt i duh su integrativni dio osobe.

„Problemi nastaju ako određena razvojna faza u životu osobe nije išla redovnim putem. Zlostavljač ima moć nad djetetom koje mu je podređeno, pritom se osjeća osnaženo da može sebe zadovoljiti“, rekla je dr. Sertić, upozorivši da su nastrane osobe infantilne te svoju infantilnu spolnost pokazuju kroz spolne odnose s djecom i podređenim osobama. Kod tih osoba je zaustavljen zdravi razvoj te nastaju patogeni učinci i u mentalnom funkcioniranju odrasle osobe.

Pedofila privlače djeca, neovisno o spolu, koja nemaju još razvijena spolna obilježja jer je on zastao u svom psiho-seksualnom razvoju u ranoj dobi ili je bio zlostavljan u toj dobi. Oni su emocionalno nezrele osobe, slabih socijalnih vještina. Nedostatak pouzdanja im raste kad nađu žrtvu nad kojom su superiorni.

„Pedofili ne mogu uspostaviti normalni kontakt s odraslom osobom, pa im je lakše uspostaviti kontakt s djecom, jer dijete se ne može pobuniti. Predator zlostavljač ima kontrolu nad djetetom i u poziciji je moći koju zloupotrebljava“, rekla je dr. Sertić, istaknuvši da pedofil ne može ostvariti ljubavni odnos sa subjektom, nego drugi je njegov objekt. Pedofil se boji okoline da ga otkrije i sramote zbog kažnjivog djela, rekla je dr. Sertić. Prođe između 10 i 15, nekad i više godina da žrtva prijavi zlostavljanje koje utječe i na njenu sliku o Bogu. Trebaju godine da se žrtva s tim suoči i to prijavi. To je izrazito bolno iskustvo, osobito u dječjoj fazi, rekla je dr. Sertić.

„Psihijatrija kaže da je pedofilija neizlječiva bolest i poremećaj. Može se terapijski pomoći osobi da osvijesti što se s njom događa, koji je to poremećaj. Ali, ta osoba neće ozdraviti da bi mogla dalje nastaviti rad s djecom i mladima. Takvu osobu treba udaljiti od toga i nju zaštititi, jer i predator postaje žrtva okruženja ako ga se premješta u drugu župu ili drugu biskupiju, gdje su opet pred njim djeca. Nakon nekog vremena on će opet počiniti isto. Zato je važno znati da se takva nastranost mora sankcionirati. To je bolje za sve nas“, poručila je dr. Sertić.

Govoreći o nedostatku empatije za žrtvu od strane pedofila, dr. Sertić je rekla da pedofil gleda sve kroz sebe, manipulira. Ne kaje se, nego mu je važno što će drugi misliti o njemu, obmanjuje i stručnjake. „Pedofilu nije važno biće koje mu je podređeno. On ima slabe vještine emocionalne i seksualne samoregulacije. On unaprijed planira, stvara scenarij i pitanje je vremena kad će to i ostvariti. Takva osoba ima povijest zlostavljanja. Ne postoji pedofil koji je to učinio jedanput. U kontekstu Katoličke Crkve, ne postoji pedofil koji nije višestruko učinilo zlo jednoj žrtvi, ako ne i više žrtava. To se događa više puta“, upozorila je dr. Sertić.

Pedofil obično minimalizira ili negira da je učinio zlo, govori o narušenosti svoga ugleda i uvjerava kako je i žrtva uživala u tome, prebacuje odgovornost na žrtvu. Opravdava svoj grijeh jer nema osjećaj krivnje, jer je narcisoidan. U svom zlodjelu ne vidi ništa loše, opravdava se govoreći da je želio pružiti ljubav djetetu, a zapravo sebi, da on uživa u tome, upozorila je dr. Sertić.

U Hrvatskoj ne postoji službeni registar pedofila. „Sva seksualna zlostavljanja, pa i pedofilija, smatraju se seksualnim prijestupom i nakon pet godina brišu se iz sustava kao seksualni delikt. Potrebni su preventivni programi kako bi se educiralo i pomoglo svima koji su uključeni u rad s mladima, da bi ljudi sačuvali sebe i pomogli djeci“, poručila je dr. Sertić.

U potrebi podizanja svijesti o zlostavljanju, dr. Sertić je rekla da primarna prevencija znači educirati mnoge, široku javnost. „Osobu u terapiji se može osnažiti, ali treba je udaljiti od izvora koji bi je mogli vratiti i biti okidači da ponovno učini zlo djetetu. Psihijatar ne može pomoći počinitelju do razine da se vrati biti dobar odgajatelj u vrtiću ili da bude svećenik koji će okupljati mlade. To ne ide, jer je pitanje vremena kad će opet učiniti zlostavljanje“, upozorila je dr. Sertić.

„Sekundarna prevencija usmjerena je na rizične grupe. To su djeca i ranjive odrasle osobe s kojima treba provoditi više edukativnih programa. Tercijarna prevencija uključuje tretmane za žrtve i počinitelje sa svrhom prestanka zlostavljanja. Žrtvi treba pomoći da nadiđe stanje u kojem se nalazi, da osoba može ići dalje kroz život te pomoći počinitelju da se suoči sa stvarnošću, s onim što on jest; da očisti svoju dušu i svoj odnos s Bogom, jer osoba ne može biti svećenik i pedofil. Mora se vratiti izvoru, Bogu koji će dati da osoba prepozna gdje joj je mjesto“, poručila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić.

Prigodnim govorom sudionicima obratio se i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.