„Budućnost Crkve, naroda i čovječanstva prolazi upravo preko obitelji“, tu je misao sv. Ivana Pavla II. iz njegove enciklike ‘Evanđelje Života’ istaknuo nadbiskup Puljić u propovijedi, rekavši da supružnici svojim poslanjem sudjeluju u otajstvu Božjeg plana s ljudima, a obitelj biva nositeljica života, budućnost Crkve i naroda. U zahvali Bogu za darovano dijete, nadbiskup je čestitao roditeljima rekavši da su otac i majka sakramentom ženidbe osposobljeni biti prvom životnom stanicom društva i prvom školom društvenih vrlina. Pozvao je sve da budemo ponosni na roditelje koji su nam darovali život, na svoje narodne i vjerske korijene po kojima se prepoznajemo.

„Potičem očeve, majke i sve obitelji neka ostanu vjerni savezu kojim ih je Bog povezao i učinio da žive u zajedništvu, da kao prva životna stanica društva budu u službi života i izgradnji Božjeg kraljevstva na zemlji. Isus, za čiji se rođendan započinjemo pripravljati, svojim je zemaljskim životom podijelio radosti i brige ljudskog roda. On neka blagoslovi sve obitelji kako bi bili gorljivi ljubavlju i vjernošću, postojani u molitvi te ostvarili ono što im je po Božjem naumu upisano u narav“ rekao je nadbiskup Puljić.

Nadbiskup je govorio i o vremenu došašća i nove liturgijske godine. Uvijek kad započinje nešto novo, mi se nečemu nadamo.

Kršćanstvo donosi nadu u svijet koji je na rubu beznađa, a njega nažalost ima puno i u našem društvu. Brojna tragična samoubojstva izraz su najekstremnijeg beznađa. Kao kršćani znamo da je naša nada u Bogu. Došašće je dobra prigoda da se preispitamo nismo li se udaljili od Boga i njegovog puta, pa lutamo bez smisla. Probudimo se i krenimo novom snagom činiti dobro. Budni budimo kako nas poziva i evanđelje. Sveto vrijeme došašća vrijeme je čekanja, iščekivanja, nade. Koga to čekamo i čemu se nadamo“ potaknuo je nadbiskup na razmatranje.

U to su iščekivanje uključena dva događaja. „Prvi je spomen na Božji silazak u ovaj svijet, na njegovo rođenje u Betlehemu, na svetkovinu Božića za koju nas pripravlja došašće. Budući da je to prošli, povijesni događaj od prije dvije tisuće godina, mi ne možemo iščekivati taj dan čežnjom kojom su ga iščekivali stoljećima pobožni ljudi iz Starog Zavjeta. Oni nisu znali kada će se to dogoditi, kad će Bog ispuniti svoja obećanja. Mi, za razliku od njih, znamo da se to već dogodio. Međutim, slaveći vrijeme Adventa, mi iščekujemo ono što ne znamo kada će se zbiti. A to je Isusov ponovni dolazak u slavi, na koncu vremena, kao sudac živih i mrtvih“ rekao je mons. Puljić, zaključivši da se mi okrećemo onomu što je pred nama: drugom Isusovom dolasku o kojem Luka u evanđelju kaže „da će biti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama“. Zato upozorava da pazimo da nas ne iznenadi i potiče „Budni budite i u svako doba molite!“.