Uz biskupa su koncelebrirali umirovljeni biskup Ante Ivas i župnik u Radošiću fra Dušan Džimbeg. Misno slavlje je organiziranom inicijativom udruga proizašlih iz Domovinskog rata Splitsko-dalmatinske županije i grada Kaštela.

U uvodnom obraćanju župnik Džimbeg rekao je kako je lokalitet Kevine jame sveta zemlja, zemlja hrvatskih mučenika krvlju natopljena, krvlju nevinih ljudi osuđenih na smrt bez suđenja i bez ikakvog objašnjenja. Razlog njihova pogubljenja bila je uglavnom krivnja što su voljeli svoju Hrvatsku i bili vjerni majci Crkvi, rekao je.

Mi danas molimo za sve nevine žrtve u ratu i poraću koji su bačeni u jamu i razne jame. Mi danas također molimo za one koji su bacali u jame, molimo za krvnike da im Bog bude milostiv, a ako su još živi i da se obrate i pokaju za zlo što su činili. Posebno molimo za one koji su još uvijek ispunjeni mržnjom i ne mogu prihvatiti slobodu i slobodnu Hrvatsku a izabrani su kao predvoditelji i upravitelji hrvatske države, kazao je fra Dušan Džimbeg.

Biskup Rogić u homiliji je istaknuo kako je prošlo sedamdeset i pet godina od kraja Drugog svjetskog rata, a bitke kao da se i dalje vode. Jedni bi i dalje ubijali bez suda, drugi ne bi dali da se o tome govori, treći smatraju da je tako moralo biti, neki drugi opet da se za stradale ne bi smjeli ni moliti. Ne mislim ovdje tumačiti povijest, nikoga opravdavati, nikoga osuđivati, a najmanje izgovorenom riječi biti uzrokom nekih novih podjela ili novo sjeme mržnje, kazao je biskup Rogić.

Citirao je i hrvatske biskupe: „Crkva s pravom oplakuje žrtve rata i poraća i moli za pokoj njihovih duša. U svojim molitvama uključuje sve žrtve rata i poraća, bilo kojega naroda i kraja. Moli, u ovom slučaju, za žrtve hrvatskoga naroda. U tom kontekstu molitve, ona ne isključuje čak ni one koji su ih pobili, preporučuje ih Božjem milosrđu, a konačni sud o stradanjima i krivnjama prepušta Bogu koji je puna istina, savršena pravda i beskrajna ljubav“. Tako su napisali biskupi prije 25 godina kada su uputili pismo prigodom 50. obljetnice završetka drugog svjetskog rata“.

Hrvatski narod, od stoljeća sedmog, ima svoju uporišnu točku, svoj oslonac i sigurnost u vjeri u Boga Stvoritelja i Otkupitelja, Gospodara svijeta i vjekova. Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam je Krist navijestio, objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni. Stoljećima naš je narod za vjeru bio spreman trpjeti. Na toj vjernosti, na podnesenim žrtvama i prenesenoj vjeri danas Bogu zahvaljujemo! I za sve molimo, rekao je biskup.

Samo Bog zna koliko je pokojnih na raznim stratištima i križnim putevima umiralo u toj vjeri, predavajući svoj život Gospodinu, s nadom u vječnost. Od takvih svjedoka, vjeru svoju obnavljamo, učvršćujemo i ponovno u Božjoj Riječi utjehu tražimo, rekao je mons. Rogić.

Isprosimo molitvom da nas ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, boljih odnosa, svakog napretka. Ako budemo barem malo više živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, – od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: Bogoljublje, domoljublje i bratoljublje – zajedništvo u slozi. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi sigurno možemo graditi bolju budućnost. Sigurno će se tada i naše mlade obitelji otvoriti životu, prihvaćati novi život. Ne smijemo od toga odustati. Samo zrno one ljubavi i vjere u svakome od nas – koju je svjedočio bl. kardinal Alojzije Stepinac kad je rekao da se u ljubavi prema hrvatskom narodu od nikoga ne da natkriliti, a svoje geslo živio je do kraja: U tebe se Gospodine uzdam! – bit će dovoljno da izgrađujemo civilizaciju ljubavi i života, poručio je između ostalog biskup Rogić.