Zagreb: Katehetska proljetna škola

Zagreb, (IKA) – Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Zavod za školstvo Republike Hrvatske priredili su 23. i 24. travnja u prostorijama župe sv. Marka Križevčanina u Zagrebu treću Katehetsku proljetnu školu za vjeroučitelje u osnovnoj i srednjoj školi te katehete u župnoj zajednici, pod nazivom “Kateheta i simboli”. Više od dvije stotine vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola te župnih kateheta imali su priliku kroz dva dana trajanja Škole čuti različita promišljanja o zadanoj temi. Nakon molitveno-meditativnoga početka prvoga dana, nazočnim vjeroučiteljima obratio se predstojnik NKU-a HBK dr. Ivica Pažin, istaknuvši da, bez obzira s kojega aspekta promatramo pojam simbola: religijskoga, filozofskog, pedagoškog ili nekog drugog, nitko mu ne može oduzeti onu funkciju, koju simbol u sebi krije. Simbol odgaja za nevidljivo, za drugu stranu stvari, svijeta i čovjeka. Simbol nameće čovjeku rad na samome sebi i na stvarnosti koja ga okružuje, rekao je.
U ime Zavoda za školstvo, nazočnima se obratila viša savjetnica za vjeronauk Nevenka Lončarić Jelačić, prenijevši pozdrave nove ravnateljice mr. Dubravke Kozine, koja je istaknula, između ostaloga, želju da to stručno usavršavanje, kao i buduća, ne bude samo stjecanje izvanjskog znanja, već poticaj za poniranje i istraživanje svoje osobnosti u svjetlu Božje Riječi. Pozdravima se pridružio i župnik župe sv. Marka Križevčanina Marijan Franjčić. Program rada Škole predstavio je voditelj povjerenstva NKU-a HBK za Katehetsku proljetnu školu dr. Josip Šimunović.
Prijepodnevni rad Škole bio je posvećen teorijskim promišljanjima na zadanu temu. Tako je prvo izlaganje na temu “Simboli u službi misterija. Iskustvo prve Crkve” održao dr. Drago Tukara, profesor otačke teologije u Đakovu, istaknuvši da se čovjek vjernik prve Crkve nalazio pred nekim stvarnostima koje nije razumio, zato je pokušao preko jednostavne simbolike, utemeljene prije svega na Svetom pismu, doći do Boga kao misterija. Iskustvo prve Crkve, dakle, svjedoči kako su simboli tjerali um i srce vjernika da dijalogizira i komunicira s Bogom. Simboli su usmjeravali čovjekov duh tamo gdje ljudski govor nije mogao dosegnuti. U današnjoj perspektivi vjeroučitelj bi trebao promatrati simbole kao bitni dio kateheze, jer preko njih produbljuje svoj duhovni i moralni život. Zaključno je istaknuo kako smatra da su simboli danas komunikativna potreba u svrhu uspješne kateheze.

O pedagogiji znaka govorio je dr. Alojzije Hoblaj, istaknuvši kako je znak stvarnost koja označuje neku drugu stvarnost i ne može se obuhvatiti u jednu definiciju. Obredi i geste također se sastoje od znaka i simbola koji omogućuju čovjeku da vidi velike sadržaje Božjeg dara. Ocijenio je kako je suvremeni čovjek posebno osjetljiv na znakove koji su tvorni, odnosno na materijalne znakove. No, ono što smatra problematičnim jest to da se današnji čovjek usredotočio samo na drugog čovjeka kao znak. Katehezom se odgaja za čitanje znakova, jer to nije urođena sposobnost, već se stječe učenjem. Među biblijskim znakovima posebno mjesto zauzimaju parabole, koje su znak u dvostrukom smislu, kao metoda poučavanja, ali i još više od toga, kao metoda Isusova poučavanja. Primjer takve parabole; ako se dobro utemelji, može poslužiti svim dobnim skupinama ljudi i to za cijeli život, je upravo parabola o Dobrom Pastiru.
O sakramentalnoj katehezi i didaktici simbola govorio je dr. Zvonko Pažin, profesor liturgije u Đakovu. Istaknuo je da simbol u sebi već sadržava stvarnost na koju ukazuje. Bog govori ljudima po znakovima i čitav svijet je znak Božje ljubavi. Sakramentalni znakovi čine i proizvode ono što i označuju. Simbolični govor vidljiv je znak liturgije, no važno je ljude osposobiti za razumijevanje simbola. Neki znakovi su danas istina manje uočljivi ili su otišli u zaborav, ali ih se može oživjeti. Često puta znakovi govore puno znakovitije od riječi i zato je važno poznavati ih.
Dopodnevna predavanja pratila su brojna pitanja, što je ukazivalo na aktualnu problematiku teme, među kojima je bio i upit koliko je Vjerovanje razumljivo djeci danas, budući da su prvi kršćani vjerovanje izražavali simbolima? Dr. Tukara je odgovorio da je prva Crkva tumačila članak po članak Vjerovanja onako kako je nastajao i smatra da bi danas bilo uputno pristupati tumačenju dio po dio, uvažavajući i njegovo simboličko značenje.
Na pitanje treba li Crkva sakramentalnu praksu drugačije postaviti, odgovorio je dr. Zvonko Pažin, rekavši da treba voditi računa o tome da znakovi budu razumljivi, jer ljudi žude za znakovima. Možda to što ljudi traže neke modernizirane znakove pokazuje činjenicu da mi nismo dovoljno upoznali i otkrili svoje liturgijske znakove danas.
U poslijepodnevnom dijelu Škole predavanje na temu “Govoriti o Bogu u prispodobama i slikama” održao je dr. Mario Cifrak, iscrpno obradivši parabolu o cariniku i farizeju. Uslijedila su kratka priopćenja o znakovima i simbolima te njihovoj praktičnoj uporabi u katehetskom djelovanju Crkve, koja su iznijeli Brankica Blažević i s. Katarina Pišković, Rosana-Nina Biličić, s. Antonija Jurić i dr. Josip Šimunović.
Drugi dan Škole zajedničkom tematskom raspravom pokušalo se riješiti neke nejasnoće vezane uz temu, odnosno jasnije nijansirane razlike termina znak i simbol. Između ostalog, istaknuta je potreba obnove Hrvatskoga katoličkog katehetskog društva koje bi, s obzirom na područje djelovanja, na posebni način vodilo brigu o životu i radu vjeroučitelja. Katehetska proljetna škola završena je kratkom raspravom o aktualnim informacijama važnim za djelovanje vjeroučitelja u njihovoj skoroj budućnosti.