Nuncij Giorgio Lingua je odmah u uvodu propovijedi izrazio bol što se svetkovina Srca Isusova ne može proslaviti u svetištu, kao prijašnjih godina, već u dvorištu ranjene bazilike, a ta rana je posebno bolno pogodila one koji se tu desetljećima okupljaju oko Isusova Srca.

No, ta nas nevolja nije udaljila od Isusa – nastavio je nuncij – naprotiv, na nov način dolazimo pred otajstvo Božje ljubavi koja se očitovala i očituje preko Isusovog probodenog Srca.

Svoje misli propovjednik je usmjerio i prema jedinoj stradaloj osobi tog kobnog 22. ožujka, srednjoškolki Anamariji, koja je upravo u ovoj zagrebačkoj župi – kako se izrazio – “naučila voljeti Isusa i koju je Isus želio kao svoju zaručnicu uzevši je prerano iz zagrljaja njenih voljenih”.

“S još većim povjerenjem danas ulazimo u otajstvo te ljubavi i upravo u toj ljubavi tražimo milost i novu snagu kako bismo izliječili vlastite rane, uslijed svakodnevnih potresa, i kako bismo u Božjoj ljubavi pronašli sigurnost, pri stalnom podrhtavanju tla, kao i oporavili se od šoka pandemije koja se još uvijek nije smirila u svijetu”, poručio je mons. Lingua.

U kontekstu govora o svetkovini Srca Isusova, ističu se riječi mons. Lingue da Isus na mržnju i izdaju odgovara ljubavlju, vjernošću savezu koji je Bog sklopio s Noom i obnovio više puta tijekom povijesti spasenja, a Isusovo probodeno Srce obnova je tog ‘saveza ljubavi’ između Boga i njegovog naroda.

“Znamo da je Isus dragovoljno uzeo na sebe taj strašan i sramotan kraj. Doživio je izdaju, nepravednu osudu, smrt na križu i tako dao zadovoljštinu za naše grijehe. Ali i pokazao do kuda idu ljubav i poslušnost Očevoj volji.”

Napomenuo je i da Isus nije došao samo kako bi nam govorio o Bogu i otkrio nam njegovo lice, već da je došao jer smo bili grešnici kako bi uzeo na sebe naše grijehe, a on je naše bolesti ponio, ‘naše je boli na se uzeo’, citirao je nuncij proroka Izaiju.

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Dalibor Renić na početku svete mise, pozdravljajući apostolskog nuncija, podsjetio je da pobožnost Srcu Isusovu nije pobožnost poput svih drugih. Ona je prava duhovnost usvajanja vrlina Isusa Krista, njegovih osjećaja prema svijetu i prema bližnjemu, rekli bismo ono prema čemu smjera svaka duhovnost.

“Među dvanaest velikih obećanja Presvetog Srca Isusova vjernicima” – podsjetio je – “koji ga štuju jest da će ih utješiti u njihovim nevoljama i obilato blagosloviti njihove pothvate”.

“Nakon nedavnog potresa, koji je teško materijalno ranio grad i našu baziliku i duhovno pogodio mnoge njegove stanovnike, molimo danas upravo za to dvoje: za kršćanski duh nepokolebljivosti u nevoljama i ustrajnosti u obnovi. Svaki križ ima smisao i to baš u Isusovu ljubavlju ranjenom Srcu”, rekao je provincijal nakon čega su se, u ime vjernika te donjogradske zagrebačke župe, nuciju kratko obratile i dvije djevojčice u narodnim nošnjama te mu darovale buket cvijeća.

Inače, usred mise započeo je jak pljusak i kiša je padala neprestano do samog kraja, pa je vjernicima – jer su ostali pod strehama i u ulazima Isusovačke rezidencije – apostlski nuncij na kraju i zahvalio na ustrajnosti.