Zahvala za odobrenje Statuta Neokatekumenskog puta
Zadarski nadbiskup poručio neokatekumenima da u zadarskoj Crkvi imaju svoje mjesto, a oni njoj trebaju podariti sve ono što se trude živjeti po Riječi, liturgiji i zajedništvu
Zadar, (IKA) – U katedrali Sv. Stošije u Zadru u ponedjeljak 2. prosinca zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je svečano euharistijsko slavlje u znak zahvalnosti papi Ivanu Pavlu II. za odobrenje Statuta Neokatekumenskog puta. Nazočne članove pozdravio je katehist za Zadarsku nadbiskupiju vlč. Piotr Maj.
Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Prenđa je u uvodu zahvalio Gospodinu za milost i dar Neokatekumenskog puta Crkvi i Zadarskoj nadbiskupiji. Zaželjevši pritom da članovi tih zajednica budu na visini svojih Statuta i svoga evanđeoskog poslanja te da budu svjedoci vjere u ovim vremenima i prostorima. Obraćajući se u propovijedi članovima Neokatekumenskog puta, nadbiskup Prenđa je istaknuo znakovitost potvrđivanja Statuta na blagdan sv. Petra i Pavla u Rimu. “Taj Put je u službi Crkve i ona ga je prihvatila po Petrovu nasljeniku. On je u Rimu, po svojim Statutima koji su odobreni na pet godina, dosegnuo stanovitu zrelost, te treba vidjeti što je još potrebno učiniti da Put zaživi u svojoj punini u službi Evanđelja i Crkve. Zato molimo Gospodina da ga produbi, učvrsti i usmjeri na dobro svopće Crkve”, poručio je nazočnima zadarski nadbiskup. Svečanoj misi zahvalnici uz članove neokatekumenskih zajednica pribivali su i predstavnici drugih zajednica i pokreta koji djeluju u nadbiskupiji. Neokatekumenski put rodio se 1964. godine u barakama Madrida, kojim je Duh Sveti započeo u Crkvi put kršćanske inicijacije, a u Zadarsku nadbiskupiju Put je otvorio tadašnji nadbiskup Marijan Oblak 1983. Prve kateheze održane su u župama Belafuža, Plovanija i Stanovi. Statut je odobrio Sveti Otac na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2002. godine. Na radu za odobrenje Statuta radilo je Papinsko vijeće za laike više od pet godina. Pročelnik tog Vijeća kardinal James Francis Stafford prigodom odobrenja Statuta kazao je da se u slučaju “Puta crkveni autoritet ograničio na ocjenjivanje i utvrđivanje sukladnosti Statuta sa crkvenim naukom, kako bi iskustvo Puta moglo naći još bogatije plodove iz evanđeoskog naviještanja i izvanrednog misionarskog poleta, koji mogu doći u život vjernika laika, obitelji i župne zajednice, kao i bogatstvo poziva na svećenički i redovnički život. Sve je to osiguralo da se ti dobri plodovi sve više ukorjenjuju u plodno tlo Katoličke crkve”.