Suslavili su mons. Vladimir Dugalić i mons. Luka Marijanović, kanonici Prvostolnoga kaptola, katedralni župnik Alojz Kovaček i rektor Bogoslovnog sjemeništa Stjepan Radić.

Uvodeći u misno slavlje biskup Ćurić je kazao: „Na izmaku ove 2025. godine, čije smo vrijeme živjeli i slavili kao Svetu godinu Redovnoga jubileja sabiremo se ponukani duhom zahvaljivanja – u molitvi Gospodinu, čijoj neprolaznoj dobroti i ljubavi i večeras, ponovno i ponovno, želimo preporučiti svoje živote, osnaženi vjerom da nam život blagoslivlja zajedništvo s Bogom i da nas bez prestanka prožima i rasvjetljuje njegovo spasenje.

U ovoj smo se svetoj godini oprostili od drage nam uspomene pape Franje, preminuloga drugoga dana po slavlju Kristove Pashe – Uskrsa, 21. travnja. I u tom možemo čitati poruku znaka, jer odlazi u svjetlu najdivnijeg događaja – Kristove smrti i uskrsnuća, stijene i sidra naše nade i uskrsnuća. Ustrajno je poticao da se nitko ne umori otkrivati dragocjeni „kvasac nade“ te je nas, Kristove vjernike pozivao da to navješćujemo i svjedočimo. I papa Benedikt XVI., čije se 3. obljetnice smrti danas spominjemo, „učvršćivao“ nas je na istom putu – da ne zaboravimo „djelâ Božjih“. Njima je Bog posvjedočio da nas ljubi te nema snažnijega razloga pouzdanju i radosti od onoga koji dolazi od Gospodina.“

Misnu homiliju izrekao je župnik Alojz, a homiliju je započeo promišljanjem na čemu bi to trebalo zahvaliti. Bogu biti zahvalan? Ili bilo kome za ovu godinu koja je na izmaku. „Što se to tako dobro dogodilo u toj godini na političkom području, na gospodarskom području pa i na vjerskom, crkvenom području da bih ja trebao svoje srce ispuniti zahvalnošću i Bogu i ljudima? Možda se takva pitanja rađaju i unama koji smo ovdje. Na čemu mogu doista zahvaliti? Kako uistinu doživljavamo vrijeme koje nam je darovano? Ako doista zahvaljujemo u svojim molitvama tu nećemo pogriješiti, takva je molitva najispravnija. I Bog će nam dati ono što se ne usudimo moliti ako svoje srce ispunimo zahvaljivanjem za ono što imamo. Ako nismo u stanju zahvaljivati nerijetko pokazujemo da nismo zavrijedili ni ona dobra koja smo primili.“

Zatim je župnik podnio izvještaj ili sliku o onome što se događalo kroz crkveni život naglasivši da se valja uvijek radovati i zahvaljivati.

U đakovačkoj Župi Svih svetih bilo je 110 krštenja, 53 dječaka i 57 djevojčica. Od toga broja je 88 djece s područja katedralne župe. Bilo je 110 prvopričenika. Krizmalo se 123 mladića i djevojke. Vjenčala su se 62 para od kojih 9 parova živi u inozemstvu. Umrle su 154 osobe. 1848 obitelji odazvalo se 5. crkvenoj zapovjedi i dalo svoj prilog za lukno od kojega se uzdržava župa. Dar za Crkvu dalo je 180 obitelji. U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa podijeljeno je 67130 hostija, a u katedrali 150000 hostija.

Zatim je župnik spomenuo vjerničke skupine koje djeluju u župi od kojih je istaknuo Misijski centar Đakovačko-osječke nadbiskupije na čelu sa s. Ignacijom Ribinski koji je u 2025. godini školovao 500 djece i 20 bogoslova u Misiji Tatale te donirao za izgradnju škole i naselja za djelatnike vrtića i škole u toj Misiji koje nosi naziv „Naselje Đakovo“. Centar je školovao 300 djece i 12 bogoslova u Beninu te 8 bogoslova Gani. Za sve navedeno darovano je ukupno 202000 eura i 200 australskih dolara.

Spomenuo je župnik i karitativno djelovanje župe, Udruge sv. Vinka Paulskog i tolikih pojedinačnih dobara ili dobrote i karitativne ljubavi za bližnjega i bez računice koje su učinjene sa pobudom evanđeoskoga motiva i sadržaja „Što god učiniste jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili!“ Rekao je župnik da o tome mediji neće puno pisati jer takvi ne čine dobro da ih drugi vide, da ih drugi pohvale nego iz dobrote srca iz snage vjere i ljubavi.

Homiliju je župnik završio govorom o nadi koja nije u novoj godini nego u onome koji sve čini novim, u Isus Kristu, u Evađelju – Radosnoj vijesti, u Božjoj riječi koja je postala tijelom u osobi Isusa Krista: „Nada je u Božjoj riječi koja se želi začeti, roditi i nastaniti u našem srcu, u našemu životu. S takvim srcem zahvalnosti prema Bogu i jedni prema drugima slavimo i ovu zahvalnicu na kraju građanske godine. Otvorenoga srca i želje da u narednoj godini i u narednim godinama svome životu ne damo samo više godina nego svojim godinama više života“, zaključio je župnik Alojz.

Na kraju misnoga slavlja Mješoviti katedralni zbor zapjevao je himan „Tebe Boga hvalimo“.