ZAJEDNICE ZAVJETOVANOG ŽIVOTA - DODATAK VELIKODUŠNOSTI

Sveti Oče, predraga braćo i sestre u Kristu!
Željela bih izraziti svoju zahvalnost Svetomu Ocu zbog mogućnosti koju mi je darovao da sudjelujem na posebnom biskupskom zasjedanju za Europu, čiji je cilj pružiti dragocjeni prinos za “izgradnju” nove Europe.
No, kako izgraditi novu Europu, kako joj opet dati nadu kada je duboko obilježena apatijom, prazninom pravih vrijednosti, nesposobnošću shvaćanja značenja Križa Isusa Krista?
Moje razmišljanje odnosi se na tekst iz Instrumentum laboris br. 37. i jednostavno želi biti svjedočanstvo vjere i nade, jer novi svijet može proizići samo iz duboke vjere u Isusa Krista uskrsloga koji se “pojavljuje” živ preko našega života.
Naime, Crkva, pratiteljica čovjekova na putovima povijesti, mora radosno “očitovati” i naviještati Uskrsloga da bi:
– u duhu današnjeg čovjeka ponovno probudila vjeru, nadu i ljubav
– vratila smisao životu suvremenog Europljanina
– stvorila uvjete kako bi Crkva mogla dati život navještaju Isusa kao nade za Europu
– ponovno pobuditi vjernost Gospodinu i u njegovom uskrsnuću naći izvor i potporu nade
– propovijedati riječ Božju jezikom razumljivim za današnje ljude i osobito mlade.
Kakvu su ulogu u današnjoj Europi pozvane odigrati zajednice zavjetovanog života? Sigurno je da je zavjetovani život, rođen u Crkvi i uključen u svijet, dar za Crkvu i svijet. No, više nije dovoljno biti darom zauzimanjem u prilog čovjeka preko naših socijalnih, karitativnih, asistencijalnih, odgojnih i drugih djela. Danas je potreban dodatak velikodušnosti, a to jest: biti svjedoci radosti koja nam je darovana, nade koju smo baštinili od naših karizma.
Prava i duboka solidarnost koju zavjetovani život mora tkati sa svijetom i Crkvom jest ona koja proistječe iz duhovnosti, duhovnosti koja je povezana s identitetom zavjetovanog života, utemeljena nadasve na Križu Kristovu, simbolu ljubavi Božje prema ljudima i, dakle, pravom izvoru nade.
A u tom “mudrosnom” čitanju vlastite i tuđe povijesti, zavjetovani život uvijek mora naći nove putove zauzimanja za:
– naviještanje Krista, jedinoga izvora nade riječju, no nadasve životom
– novu evangelizaciju Europe i promicanje zvanja na zavjetovani život istinskim pastoralom oživljenim molitvom
– dijeljenje života s patnicima, potrebnima, odbačenima i onima “bez glasa”
– stajanje na novim granicama i maštovito i kreativno odgovaranje na izazove današnjeg svijeta
– radosno i transparentno svjedočenje ljepote da se živi potpuno za Boga i braću.
Isus Krist, Umrli i Uskrsnuli, neka nam dadne da ga susretnemo na putovima muškaraca i žena naše Europe, da ga prepoznamo u zajedništvu srdaca i dijeljenju vjere te da ga neprestano naviještamo današnjem čovjeku.
Neka tako bude, po zagovoru Marije, Majke Crkve.