Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu četvrtu i posljednju nedjelju došašća, Evanđelje nam iznova stavlja pred oči izvješće o Naviještenju. „Zdravo (u izvorniku „Raduj se!“, nap. pr.)“, kaže anđeo Mariji, „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus“ (Lk 1, 28.31). Čini se kako je to navještaj čiste radosti koji treba obradovati Djevicu: koja od žena onoga vremena nije sanjala o tome da postane Mesijina majka? Ali, zajedno s radošću, te riječi nagovješćuju veliku kušnju za Mariju. Zašto? Jer je u tom trenutku bila „zaručena“ (r. 27). U toj je situaciji Mojsijevim zakonom bilo određeno da nije smjelo biti odnosa i zajedničkog života. Marija bi, dakle, ako bi nosila dijete, prekršila Zakon, a kazne za žene bile su strašne: bilo je predviđeno takvu ženu kamenovati (usp. Pnz 22, 20-21). Božja će poruka, zasigurno, ispuniti Marijino srce svjetlošću i snagom; međutim, ona se našla pred ključnim izborom: reći „da“ Bogu riskirajući sve, uključujući i vlastiti život, ili odbiti poziv i nastaviti svojim uobičajenim putem.

I što ona čini? Odgovara ovako: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38). Neka mi bude (fiat). Ali na jeziku na kojem je pisano Evanđelje to nije samo „neka bude“. Glagol koji se koristi u izvorniku upućuje na snažnu želju, upućuje na volju da se nešto ostvari. Drugim riječima, Marija ne kaže: „Ako se to mora dogoditi, neka se dogodi…, ako već ne može drugačije…“. Nije riječ o mirenju s neizbježnim. Nije izrazila slabo i pokorno prihvaćanje, nego snažnu, živu želju. Nije pasivna, nego je aktivna. Ne podvrgava se Bogu, nego prianja uza Nj. Obuzima je ljubav prema Gospodinu i spremna je služiti mu u svemu i odmah. Mogla je tražiti malo vremena da razmisli o tome ili više objašnjenja o tome što će se dogoditi; možda postaviti neke uvjete… No, ona si ne uzima vremena za to, ne pušta Boga da čeka, ne odgađa.

Koliko puta – pomislimo sada na sebe – koliko puta se naš život sastoji od odgađanja, pa i duhovni život! Na primjer: znam da je molitva dobra za mene, ali danas nemam vremena… „sutra, sutra, sutra, sutra…“ odgađamo stvari: učinit ću to sutra; znam da je važno nekome pomoći – dà, moram to učiniti: učinit ću to sutra. To je isti lanac sačinjen od tih sutra… Odgađanje stvari. Danas, dok nam Božić kuca na vrata, Marija nas poziva da ne odgađamo, nego da kažemo „da“: „Trebam li se moliti?“ „Dà, i to i činim“. “Trebam li pomagati drugima? Dà“. Kako to učiniti? Tako da im pomognem. Bez odgađanja. Svaki „dà“ košta. Svaki „dà“ košta, ali uvijek manje od onoga što je nju koštalo onaj hrabri „dà“, onaj spremni „dà“, ono „neka mi bude po tvojoj riječi“ koje nam je donijelo spasenje.

A mi, koji su to „dà“ koja možemo reći? U ovom teškom vremenu, umjesto da se žalimo na ono što nas pandemija sprečava činiti, učinimo nešto za one koji imaju još manje: nemojmo redati u nedogled darove za nas i za naše prijatelje, nego darujmo neku osobu u potrebi na koju nitko ne misli! I još jedan savjet: da bi se Isus rodio u nama, pripravimo svoje srce: pođimo moliti. Ne prepuštajmo se bujici konzumerizma: „moram kupiti poklone, moram učiniti ovo ili ono…“. Ona mahnitost koja me tjera činiti toliko stvari… važan je Isus. Konzumerizam nam je, braćo i sestre, oteo Božić. U betlehemskoj štalici nema konzumerizma: tamo je stvarnost, siromaštvo i ljubav. Pripravimo srce kao što je to učinila Marija: oslobođeno od zla, otvoreno, spremno primiti Boga.

„Neka mi bude po tvojoj riječi“. Posljednja je to Djevičina rečenica ove posljednje nedjelje došašća i poziv je učiniti konkretan korak prema Božiću. Jer ako Isusovo rođenje ne dotakne naš život – moj, vaš, sviju – ako ne dotakne život, uzalud prolazi. U Angelusu ćemo sada i mi reći „neka mi bude po tvojoj riječi“: neka nam Majka Božja pomogne reći to svojim životom, svojim stavom ovih posljednjih dana, da se dobro pripremimo za Božić.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, pandemijom koronavirusa posebno su teško pogođeni pomorci. Mnogi od njih – procjenjuje se da ih je 400 000 diljem svijeta – blokirani su na brodovima, ugovori su im istekli, a ne mogu se vratiti kući. Molim Djevicu Mariju, Zvijezdu mora, da utješi te osobe kao i sve one koji žive u teškim situacijama, i pozivam vlade da učine sve što je u njihovom moći da se mogu vratiti svojim dragima.

Ove godine organizatori su imali lijepu ideju da se pod kolonadom održi izložba „100 jaslica“. Mnogo je jaslica koje daju pravu katehezu vjere Božjemu narodu. Pozivam vas da posjetite jaslice pod kolonadom da biste shvatili kako pojedinci pokušavaju kroz umjetnost dočarati Isusovo rođenje. Jaslice pod kolonadom velika su kateheza naše vjere.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja, obitelji, župne skupine, udruge i pojedine vjernike. Neka Božić, koji nam je sada već blizu, bude za svakoga prilika za nutarnju obnovu, molitvu, obraćenje, za napredovati u vjeri i međusobnom bratstvu. Osvrnimo se oko sebe, pogledajmo prije svega one koji su u oskudici: brat koji pati, ma gdje bio, brat koji pati pripada nama. To je Isus u jaslama: onaj koji  trpi jest Isus. Razmislimo malo o tome. I neka Božić bude blizina s Isusom u tom bratu i ovoj sestri. Tu su, u potrebitom bratu, jaslice kojima se moramo sa solidarnošću pristupiti. To su žive jaslice: jaslice u kojima ćemo uistinu susresti Otkupitelja u osobama u potrebi. Krenimo stoga prema Svetoj noći i čekajmo ispunjenje otajstva spasenja.

Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene.