“Zašto je Bazilije nazvan Velikim? Zbog svojih teoloških spisa? Zbog ustrajnosti koju je pokazao u obavljanju svoje biskupske službe? Zbog brojnih zajednica koje je mudro vodio? Zbog bezbrojnih odnosa koje je imao s Crkvama? Možda i zbog toga, ali vjerujem da je Bazilije velik jer se učinio malenim pred Riječju”, istaknula je s. Lisa Cremaschi na kraju 30. međunarodne ekumenske konferencije o pravoslavnoj duhovnosti koja je održana u Zajednici Bose, a bila posvećena Baziliju iz Cezareje.

U završnom govoru, s. Lisa ponovila je kako je “putovanje tijekom ova četiri dana intenzivnog proučavanja i rasprave između kršćana iz različitih Crkava” na poseban način bilo usredotočeno na duhovni nauk ovoga crkvenoga oca, na njegovo zalaganje za Crkvu te njegovo djelovanje i na društvenom području.

Otac Agapie Corbu, referirajući se na riječi s. Lise, posebno je naglasio kako nam je Bazilije “opisao temeljne elemente za život u Gospodinovoj prisutnosti: neometanost, neprestano prisjećanje, zahvaljivanje; elementi su to koji su karakterizirali Bazilijev život u godinama mladosti”.

Arhimandrit Filaret (Vološin) je sa svoje strane postavio pitanje odnosa samoće i zajednice. “Dobro znamo – istaknula je to i s. Lisa u tom smislu – osobito mi koji živimo redovničkim životom u samostanu, da nema života u zajednici bez dimenzije samoće. Ako Bazilije u vrlo poznatom Dugom pravilu 7 osuđuje neugodnosti samotničkog života, on se zapravo suprotstavlja jednom obliku ekstremnog pustinjaštva. Ako je istina da je cilj života u zajednici umnožavanje ljubavi koja je kao sjeme položena u nas od našeg začeća, Dugo Pravilo 6 sadrži hvalu o odvojenom životu”.

Tijekom predavanja, majka Philotei Ioannidou ocrtala je koje bi trebale biti osobine onih koji vrše službu predsjedanja zajednicom: krotkost, poniznost, milosrđe, sposobnost razlučivanja, budnost. “No prije svega poglavar mora postati svijetli primjer, svjedočanstvo Kristove prisutnosti, koji više poučava svojim životom nego riječima. On nije učitelj ili duhovnik, nego otac, majka koja stvara život u Kristu.”

“Zajednica živi u svijetu, u ovom svijetu, u točno određenom povijesnom i društvenom kontekstu. Bazilije se koristi riječima (mislimo na homilije upućene bogatima) i konkretnim gestama svoga vremena prema bolesnicima, siročadi, siromasima”, istaknula je. O tome je govorila još jedna govornica, sestra Marie Ricard. Bazilije slijedi primjer drugih koji su već u svojim zajednicama organizirali hospicije za siromahe. On sam je, u vrijeme velike gladi koja je pogodila Kapadociju, obukao pregaču i počeo dijeliti juhu siromasima.

“Suočen s vlastima ovoga svijeta, kako nam je to prikazao o. Nicu Dumitraşcu, Bazilije živi slobodu nekoga tko nema što izgubiti jer je već sve ostavio kako bi slijedio Gospodina”, istaknula je s. Lisa. Otac Crkve “ne da se zastrašiti ljudskom snagom jer živi u strahu Božjem i pod vodstvom Duha nalazi hrabrost parrhesia, prave, autentične, otvorene riječi”.

Sa svoje strane otac Amfilohije upitao se “kako ekumensko djelovanje Bazilija Velikog može rasvijetliti problem podjela i put prema jedinstvu i punom euharistijskom zajedništvu”. U tom je pogledu u Bazilijevu djelu identificirao neke preduvjete za ponovno otkrivanje jedinstva među kršćanima: jedinstvo u pravoj vjeri, zajedništvo i dijalog ljubavi.

Završno izvješće episkopa Maksima (Vasiljevića) nastojalo je ocrtati Bazilijev doprinos Crkvama i današnjem svijetu. “Sigurno su izazovi s kojima se moramo suočiti drugačiji od onih iz četvrtog stoljeća, ali mudrost i razboritost ovog velikog Oca u pristupu različitim područjima znanja, uključujući prirodne i ljudske znanosti, njegovo inzistiranje o dimenziji zajednice kao protuotrovu individualizmu i životu usredotočenom na samoga sebe još nas ima mnogo toga naučiti.”

Na kraju je s. Lisa prihvatila sadržaje izvješća, ističući da je “uvijek postojala otvorenost prema onome što mi kršćani doživljavamo ili bismo mogli iskusiti u našem vremenu. Poslušnost Riječi, nasljedovanje Krista i život u Duhu, čuvanje sjećanja na Boga i budnost, elementi su duhovnog života svakog vjernika u svakoj situaciji i u svakom trenutku.”

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.