U drugom dijelu programa drugoga dana održan je okrugli stol o temi „Dušobrižništvo za broj 112! Iskustva i potrebe psihološko-duhovnoga praćenja djelatnika u hitnim operativnim službama“ s predstavnicima policije, vatrogasaca, Hrvatske gorske službe spašavanja i Hitne pomoći.

Na okruglom stolu sudjelovali su v. d. ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite Neven Karas, specijalistica Hitne medicine Matija Rimac, biskupski vikar za pastoral MUP-a policijski kapelan Franjo Musić i glavni vatrogasni zapovjednik  RH Slavko Tucaković.

Karas je pojasnio da su sve žurne službe izuzetno stresni poslovi koji zahtijevaju hladnokrvnost, a ne emocionalnost. Istaknuo je važnost duhovne skrbi. „Od neprocjenjive je koristi i duhovna podrška koju imamo od vojnog biskupa Jure Bogdana. Nekoliko puta godišnje nas biskup obiđe. Svi izuzetno cijene i odazivaju se kada organiziramo te posjete, a možda najviše službenici koji rade u centrima 112 jer je njima možda najviše potrebna ne samo stručna, nego i duhovna pomoć“, pojasnio je.

Tucaković je rekao kako je suradnja vatrogasaca sa župnim uredima na najvišoj razini. Dodao je da danas u sustavu Hrvatske vatrogasne zajednice postoji cijela služba psihološke pomoći. „Poseban stres događa se kod dobrovoljnih vatrogasaca jer oni nisu svakodnevno izloženi takvome stresu“, ustvrdio je.

Naveo je da je bitno razgovarati o intervenciji te istaknuo događaje na kojem sudjeluju poput hodočašća u Mariju Bistricu i Lurd. Najavio je i da će tijekom ove godine utvrditi skup svih svećenika koji su članovi ili pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih društava.

Rimac je pojasnila kako je rad u hitnoj medicini posebno stresan, čak i kada se ništa posebno ne događa. „Kako vrijeme prolazi stres se umnožava“, rekla je. „Sve se svodi na to da se razgovorom rasterete oni koji su aktivno doživjeli stres“, dodala je.

„Vrlo lako dođe do izgaranja na poslu. Bojim se da postoji i PTSP. Budući da smo medicinski educirani, nastojimo sami sebi osvijestiti i osnažiti unutar naših ekipa da je normalno da iza jedne teške traume ili smrtnog ishoda da je normalno da se osjeća potišteno i tjeskobno“, rekla je.

Istaknula je da im je posebno potrebna pomoć kod situacija kada se propitkuju jesu li mogli nešto napraviti u određenoj situaciji te ustvrdila da im je dušobrižnik neophodan.

Musić je u govoru istaknuo da „dušobrižništvo policijskih službenika predstavlja poseban oblik poslanja Crkve, ponajprije zbog naravi policijskog posla i okolnosti njihova života. Učinkovito pružati duhovnu skrb značilo bi razumjeti polazište i životni okvir onih na koje je ta duhovna skrb usmjerena odnosno vrednovati njihovu ulogu, zadaću, u ovom slučaju policijskih službenika u očuvanju pravednog poretka javnog reda i mira službe drugima.“

Dodao je da dušobrižnička skrb, uz sakramentalni i molitveni oblik potpore, podrazumijeva potrebnu blizinu i dostupnost u krizama kroz koje prolaze policijski službenici i to s povjerenjem budeći nadu i utjehu te pružajući iscjeljenje onima kojima je to potrebno.

Uslijedio je panel s dušobrižnicima u pastoralu zdravstva „Božja Riječ uz bolesnički krevet. Razgovor s dušobrižnicima u pastoralu zdravstva o njihovim iskustvima i primjerima dobre prakse“. U panelu su sudjelovali župnik bolničke Župe Srca Isusova Zagreb-Vrapče o. Milan Lojić, CM, povjerenik za brak i obitelj Sisačke biskupije, župnik Župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu, bolnički kapelan u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Naftalan Branko Koretić, povjerenik Zadarske nadbiskupije – Povjerenstva za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi, župnik Župe sv. Roka u Bibinjama don Valter Kotlar, teolog i psiholog na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu prof. dr. sc. Mijo Nikić te bolnički kapelan u Općoj bolnici Vinkovci i župnik Župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima o. Ilija Sudar.

O. Lojić je u govoru istaknuo da je nekada odlazio na odjele kako bi pacijentima s duhovnog aspekta davao ‘duhovnu terapiju’ radi njihovih bolesti te dobivao pozitivne povratne informacije o tome kako im je to bilo potrebno i korisno.

Vlč. Koretić je rekao da dolazi iz Župe Ivanić-Grad gdje je rehabilitacijska ustanova Naftalan. Rekao je da bolnica ima dnevno protok oko 800 osoba. U ustanovi radi sto i osamdeset liječnika te medicinske sestre i ostalo osoblje. „Budući da je župna crkva u blizini dosta dobro smo povezani sa samom ustanovom, ravnateljicom i liječnicima. Bolesnici koji mogu hodati dođu Župu po sakramente, ispovijed, bolesničko pomazanje i duhovni razgovor, što je jedno lijepo iskustvo“, naveo je vlč. Koretić.

Don Valter je pojasnio da se želio angažirati baš u tom povjerenstvu za bolnički pastoral. „Nikad nisam doživio iskustvo ili svjedočanstvo da nakon susreta s osobom koja je zaželjela i susrela svećenika nije izašla punog srca. (…) Prije svega si ti oplemenjen tim susretom i taj je susret posvetio tebe, tvoj poziv i tvoj rad“, naveo je Kotlar.

Prof. Nikić istaknuo je važnost empatije u susretu s bolesnicima. „Tko se uživi i sluša s empatijom drugu osobu, njezina psihička patnja i bol se rasterećuje“, ustvrdio je te dodao da bi oni kao svećenici trebali to probuditi i računati na to.

Predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj požeški biskup Ivo Martinović kolokvij je zatvorio zahvalom svim sudionicima i organizatorima te zaključio: „Pastoral bolesnika nije rubni pastoral svećenika. On je lice Crkve, identitet naše vjerodostojnosti i služenja Riječi Božjoj“. Dodao je kako je je blagopokojni papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za Svjetski dan bolesnika poručio „Naše zajednice kad slave euharistiju moraju uvijek biti svjesne da je Kristova žrtva za sve te da stoga euharistija potiče svakoga tko u njega vjeruje da postane kruh razlomljen za druge“.

„Poštovana i draga braća svećenici, pred nama je svima dug put i puno izazova. Pozvani smo biti i ostati, prema riječima nadbiskupa Dražena Kutleše, svećenici koji svojom pastoralnom prisutnošću svjedoče da nijedna patnja nije besmislena kada je dotaknuta Kristovom ljubavlju ili, prema riječima nadbiskupa Milana Zgrablića koje rado ponavljamo, prije nego što je bolesnik netko kome treba pomoći, on je netko koga treba ljubiti“, zaključio je biskup Martinović.

Program drugog dana počeo je predavanjem profesora liturgike na zagrebačkom KBF-u dr. Milana Dančua.