U razmatranju nad Ivanovim evanđeljem (Iv 12, 1-11) biskup je poručio:

Nije nam lako protumačiti gestu koju je učinila Marija kad je Isusu pomazala noge i otrla ih svojom kosom. Donekle tu gestu tumači sam Isus kad kaže da je to učinila za dan njegova ukopa. Znamo da je Isus u zadnji čas skinut s križa da tijelo ne bi ostalo visjeti u subotu na križu i da je na brzinu pokopan, a da ga nisu stigli ni pomazati prije ukopa. Zato ova Marijina gesta anticipira pomazanje Isusa prije smrti.

Šest dana prije Pashe Isus je u kući svojih prijatelja: Marte, Marije i oživljenog Lazara u Betaniji. Priredili su mu prijateljsku večeru. I ta večera u krugu intimnih prijatelja ima oznake Posljednje večere. Ona je posljednja s prijateljima prije nego se dogodi ona Posljednja s apostolima. Ono što ovoj večeri u Betaniji daje pravi oproštajni karakter upravo je ovo pomazanje koje čini Marija. Iz Lukina evanđelja znademo da je Marija bila ona koja je sjedila do Isusovih nogu i slušala ga (usp. Lk 10,40). Marija je uvijek bila pozorna na Isusovu riječ i rekli bismo tako, slušala ga otvorenih usta, pazeći da joj ni jedna riječ ne promakne.

Ni večeras Marija ništa ne govori, nego čini jednu gestu koja govori više od mnoštva riječi. A ta je gesta opisana kao radnja koja, onom koji sluša, daje dovoljno vremena da svaku od tih gesti doživi ili proživi na sebi svojstven način. „Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća ispuni mirisom pomasti” (Iv 12, 3).

Tumači Svetog pisma kažu da je u tom činu Marija sama. Ona je ta pomast koja se izlijeva po Isusovim nogama, – i budući da se radi o skupocjenoj pomasti, za koju Juda kaže da se mogla prodati za trista denara, a trista denara je bila godišnja plaća jednog radnika, dakle velika suma novca, – u toj pomasti je ona sama, u njoj je sav njezin život – a život jer najveća dragocjenost koju imamo -, u toj pomasti koja se izlijeva po Isusovim nogama Marija prinosi svu sebe Isusu Kristu kojeg je malo prije nazvala imenom „Gospodin“ tj. Bog (usp. Iv 11,32).

Prisustvujemo jednom svetom obredu koji nije samo obred da se izvrši, nego je u njega utkana sva vjera i ljubav osobe koja taj obred i te geste čini. Interesantno je da se u ovom cijelom evanđelju sve vrti oko tog ulja. Ne znamo što je Marta spremila za večeru, ne znamo kako se Lazar osjećao nakon što je ustao iz groba od mrtvih, čak nitko ne komentira ni taj neobični obred, nazovimo ga tako, koji Marija čini,… nego se sva pozornost koncentrirala oko te libre prave, danas bismo rekli vergine, dragocjene nardove pomasti. Jedna libra je oko 33 dag i to količinski malo imalo je vrijednost jedne godišnje zemljoradničke plaće. Sve se vrti oko te visoke cijene i vrijednosti.

Ali, ako je u toj pomasti sadržan i skupljen sav jedan život koji se nesebično daruje drugome, onda dolazimo do vrijednosti ljubavi koja se ničim ne može mjeriti ni platiti. U toj Marijinoj gesti ocrtan je lik svakog pravog Isusova učenika, koji Isusa ljubi, za njim ide i spreman je na Kristovu ljubav odgovoriti cijelim svojim bićem, a da se pritom ne sekira previše što će drugi reći i kako će to drugi tumačiti.

Marija to čini u svoje i u ime svih nas, a Isus Krist u njoj pronalazi ono što priželjkuje od svakog od nas: da ga ljubimo onako kako on ljubi svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. I kao što je ova pomast ispunila mirisom cijelu kuću, tako će za šest dana kad Krist izađe iz groba on svojim uskrsnućem ispuniti cijeli svijet novim i vječnim životom. Amen.

Potom je biskup Petanjak vjernike pozvao na molitvu:

Gospodine Isuse Kriste, šest dana prije Pashe, prije Tvoga uskrsnuća i mi smo večeras okupljeni pred Tobom i s Tobom, želimo Ti se poput Marija prinijeti. Nismo možda tako skupocjeni miomiris, dragocjeni miomiris, jer je u nama puno toga što nije miris, puno toga što je grješno, što je nedostatno, što ne ide s Tvojom svetošću, Tvojom dobrotom i Tvojom ljubavlju. Ali tu smo da nas Ti svojom blizinom, svojim milosrđem i svojom dobrotom ogriješ i u svom milosrđu grijehe nam oprostiš. Svjesni smo da k tebi možemo samo ako smo čista srca i da će naša molitva biti uslišana ako izađe iz čista srca. Ti nas očisti svojom prisutnošću i usliši ovu našu molitvu koju molimo za sebe, za ovu našu biskupiju raštrkanu po ovim kvarnerskim otocima, sa svim ljudima širom svijeta koji su sada s nama povezani i koji se preporučuju u naše molitve i koje mi nosimo u našim srcima.

Molimo napose za bolesnike, bolničko osoblje, liječnike i medicinske sestre, sve one koji rade u javnim ustanovama, koji se brinu za opće dobro. Molimo, također i za naše pokojne da ih primiš u svijetlost i radost svoga nebeskog kraljevstva.