Misno slavlje predvodio je mladomisnik don Josip Mijoč, a suslavili su rektor riječke prvostolnice mons. Matija Matičić te mladomisnik i povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Ivan Seletković. Prvi dan trodnevnice bio je posvećen mladima koji su glazbeno i animirali liturgijsko slavlje.

U duhovnom ozračju nebeskog zaštitnika Riječke nadbiskupije, don Josip je u propovijedi govorio o svetačkoj slobodi spominjući, ne samo sv. Vida, nego i svetog Barnabu apostola čiji blagdan se toga dana slavio. Svi sveci imaju neke sličnosti po kreposti, ali je svaki od njih ‘orginal’. Zajedničko svakom svecu je svetačka sloboda, rekao je propovjednik, dodajući da nije riječ o slobodi koju svijet promovira – slobodi da se može raditi što nas je volja pod vidom ‘slobode’. To je prije ropstvo vlastite volje – samovolje. Sveti Barnaba je sa svetim apostolom Pavlom evangelizirao i to je zajednička osobina svetaca, pa tako i sv. Vida – evangelizacija. Svatko je to činio na svoj način. U tom smislu je i svaki kršćanin poslan biti ‘apostol’, poslan biti poslanik.

U nastavku je podsjetio na djetinjstvo svetoga Vida koji je zbog svoje vjere kao sedmogodišnjak bio progonjen u druge krajeve, u daleku Lukaniju zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti da se odrekne vjere. I tu je i na takav način od njega Bog tražio da vrši apostolat. On je, između ostaloga, po predaji ozdravio careva sina, odnosno istjerao zloduha iz njega.  Zamislite sada koja je to vjera, koja je to pripadnost Kristu. Nije se htio odvojiti od Boga. Inače, djeca njegove dobi nisu kadri malo što podnijeti, što je rekli bismo normalno, a kod Vida vidimo veliku zrelost. Veliku svetost. Sve za Boga, poručio je Mijoč.

„Danas, kada slavimo i sv. Barnabu, prvo nam padaju na pamet apostoli kao danas Barnaba. No, i sv. Vid je bio apostol na svoj način. A da bi netko bio apostol, potrebna mu je nutarnja sloboda. Sloboda u svakom smislu.“ Za Barnabinu slobodu propovjednik je podsjetio na svetopisamski tekst u kojemu stoji kako je Barnaba prodao njivu, svoje imanje te da mu je jedino za njega važno bogatstvo bio Bog, baš kao i svetom Vidu koji je kao malen otišao od Oca. „Zašto je to toliko važno? Važno je zato, da bismo bili pravi Isusovi učenici, sljedbenici, moramo biti slobodni. Moraju nam motivi biti biti slobodni od svega, čisti. Ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, dvojici gospodara, sjediti na dvije stolice. Bog ne traži najamnike, plaćenike. On traži djecu. Potpune ljude, bez fige u džepu. Život za život. On hoće nas čista srca i samo oni koji su čista i slobodna srca mogu nešto učiniti za Boga. Ne smatrajte da će dvoličnjaci što dobiti od Boga, kaže sv. Jakov.“

Don Josip je pojasnio da ta sloboda uključuje puno kako bi nas Bog mogao voditi kamo On hoće. „Kaže danas: ‘Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa’. Zašto? Pa da bi mogao biti apostol? Zašto? Pa zato što će se Bog brinuti za tebe. Svetac vjeruje da ga Bog vodi i on ga stvarno vodi, ne oslanja se na prolazno, propadljivo, nesigurno. Jedina sigurnost im je Bog.“

Kao drugi naglasak istaknuo je da nije riječ o materijalnom bogatstvu. Podsjetio je i na riječi pape Franje koji o toj temi kaže da pravo obraćenje dopire do džepa, odnosno da je čovjek slobodan od novca i sve što novac nosi sa sobom. No, netko može ‘imati’, a biti od toga slobodan i obratno, netko može biti siromašan, a žuditi za tuđim dobrima što zna biti čest slučaj. Ovo bogatstvo, zlato i srebro, haljine, samo su slika onoga što je nama bogatstvo i što je nama Bog. Mogu to biti osobe, mjesta, naši neki grijesi. Ali sve to je nespojivo s Bogom. Zašto? Jer ti mali bogovi u nama, sprječavaju naše predanje Bogu – slobodu. Zarobljavaju nas, poručio je propovjednik. „Kako kažu crkveni oci: idoli uvijek zahtijevaju ljudsku žrtvu. Kako? Pa ovako –  kada imamo neki svoj idol, primjerice ljepotu. Žena će za ljepotu sve podrediti, sve će dati. Ona to ljubi svim umom, svom dušom, cijelim srcem i na kraju to je njoj idol, to je njen bog.“

Sveti Vid nije imao problema s pogrešnim poimanjem Boga. Iako je najprije bio odbačen od oca i odveden u daleku zemlju, sve to za njega je imalo ploda. Kako je Isus rekao, ovi će ih znakovi pratiti; bolesne će liječiti, zloduhe će izgoniti. Zamislite dijete od sedam godina tako zrelo, i po njegovim rukama, a Bog je taj koji to čini, ali u njemu, preko ovoga čovjeka. To hoće reći, koliko se mi predamo Bogu, toliko će Bog moći djelovati u našem i preko našega života. Don Josip je propovijed zaključio riječima sv. Ignacija Lojolskog: „Da ljudi samo znaju što bi Bog učio preko njih kad bi mu se potpuno predali.“

Na kraju mise predvodio je euharistijsko klanjanje. Don Josip Mijoč će u 18 sati predvoditi i druga dva dana trodnevnice. U nedjelju 12. lipnja služit će misu zahvalnicu za 20. godina Ureda za obitelj. Na kraju tog euharistijskog slavlja riječki nadbiskup koadjutor podijelit će Potvrdnice polaznicima radionica „Amoris laetitia“. Treći dan trodnevne priprave, u ponedjeljak 13. lipnja, na misi u 18 sati sudjelovat će učenici i djelatnici Katolične osnovne škole „Josip Pavlišić“.