Započela katehetska škola o motivaciji u vjeronaučnoj nastavi

Zagreb, (IKA) – “Motivacija u vjeronaučnoj nastavi“ tema je jubilarne 30. katehetske zimske škole za vjeroučitelje u osnovnoj školi koja je otvorena 8. siječnja u Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, a koju priređuje Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s Komisijom za religiozni odgoj i katehezu Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica i Zavodom za unapređenje školstva Ministarstva prosvjete i športa.
Pozdravljajući sudionike skupa, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Josip Bozanić osvrnuo se na temu katehetske škole, kazavši kako motivacija ima temelj u dubini čovjekove osobe. Motivacija se, prema nadbiskupovim riječima, temelji na iskustvu i onaj tko ima iskustvo, on je onda i motiviran, pokrenut da efikasno djeluje na području koje je izabrao. Nadbiskup je nadalje rekao kako je zahvaćenost vjeroučitelja od Boga preduvjet uspješne katehizacije. Pozdravne riječi sudionicima su potom uputili zamjenica predsjednice Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Dubravka Moharić, pomoćnica ministra prosvjete i športa mr. Vesna Bilić te rektor Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu dr. Juraj Batelja. Otvarajući katehetsku školu, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovački i srijemski biskup Marin Srakić rekao je kako je posljednje desetljeće katehetskog djelovanja u nas obilježeno vjeronaukom u školi. Motivacija u vjeronaučnoj nastavi je, po njegovoj ocjeni, prava tema u pravo vrijeme.
O tome što je motivacija izlagao je predstojnik Katehetskog ureda Zagrebačke nadbiskupije dr. Josip Jakšić, ukazavši na razliku između motivacije koja proizlazi iz sadržaja učenja iznutra ili intrinzične motivacije, od vanjske motivacije ili ekstrinzične, koja ne dolazi od same stvari, nego po vanjskim poticajima, primjerice po nagradili ili po kazni. Govoreći o motivaciji i učenju, kazao je kako se zbog društvenih i kulturnih potreba u školi mora učiti i gradivo koje je u neizravnoj i slaboj vezi s prirodnim i duhovnim potrebama učenika te stoga školskom učenju često nedostaju spontane vlastite pobude, pa je potrebno motivirati učenike izvanjskim poticajima ili učenje što više približiti prirodnom učenju, kako bi djelovali prirodni motivi. To se, po riječima dr. Jakšića, postiže ako je u učenju primijenjeno načelo zornosti, ako učenje angažira samoradinost djece, ako se građa didaktički formira i povezuje sa svakodnevnim životom učenika. Napomenuo je nadalje da treba uvažavati dobnu uvjetovanost motiva, tj. što zanima koju dob djece ili što koja dob djece može slijediti, ali također treba utjecati na njihov razvitak odgovarajućim obrazovnim i odgojnim sredstvima: proširivanjem i grananjem interesa, hrabrenjem i buđenjem samopouzdanja i slično. Izlažući o oblicima motivacije u učenju, istaknuo je kako najviši stupanj motiviranosti predstavlja intrinzična motivacija zbog uživanja u radu. Ona, naime pridonosi ustrajnosti u učenju i stjecanju najkvalitetnijeg znanja. Za razliku od intrinzično motiviranog učenika, ekstrinzično motivirani učenici, čim završe aktivnost i čim postignu vanjsku nagradu, znanje koje je bilo površno brzo zaboravljaju, napomenuo je dr. Jakšić. Profesorica na Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. s. Valentina Mandarić u svom je predavanju ukazala kako bez motiviranog vjeroučitelja nema kvalitetnog vjeronauka. Osvrnuvši se na temeljne sposobnosti koje treba posjedovati vjeroučitelj koji predaje vjeronauk u školi, istaknula je kako on treba biti dobar odgajatelj, promicatelj kulture, poznavatelj i posrednik sadržaja vjere u dubokom suglasju s naukom Crkve i iskusni metodičar koji posjeduje operativne sposobnosti. Govoreći o autentičnosti motivacije kod vjeroučitelja, navela je kako postoje tzv. univerzalni motivi, koji se mogu identificirati u svim civilizacijama i kulturama, premda je način njihova očitovanja i zadovoljavanja u pojedinim kulturama specifičan, a kad je riječ o vjeroučitelju, po njezinoj ocjeni, uz te motive, valja nadodati takozvane “više motive“, tj. nadnaravne, vjerske motive. Vjeroučiteljsko zvanje je duhovno zvanje, kao specifična aktualizacija krsnog poziva, rekla je dr. Mandarić, zaključivši kako se ne bira vjeroučiteljski poziv, već se pojedinac odaziva na Božji poziv.