Misno slavlje predvodio je o. Zdravko Barić, monfortanac. U uvodnim mislima između ostalog je istaknuo da je vjera poslušnost na što nas uvijek usmjerava Majka Božja i odgaja nas da slušamo njezina sina Isusa Krista. U homiliji osvrnuo se na tri velika povijesna događaja hrvatskog naroda koja su se dogodila u Mariji Bistrici.

Prvi se dogodio 1971. godine kada je održan prvi Marijanski kongres i tom prilikom, te godine, 15. kolovoza, hrvatski su biskupi proglasili svetište Majke Božje Bistričke za Hrvatsko nacionalno svetište. Tadašnji urednik Glasa Koncila don Živko Kustić ovako je zapisao u tom broju Glasa Koncila: „Nikada ni u koje vrijeme, ni na kojem mjestu nije vjera okupila toliko vjernih Hrvata iz svih krajeva domovine i nikad se hrvatski narod nije ovako masovno i u isto vrijeme međunarodnom manifestacijom predstavio svijetu.“ Ondašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić je tom prigodom rekao da je hrvatska povijest bila obilježena mukom i teškoćama i da je narod mnogo patio, ali u toj patnji se posebno utekao Majci Božjoj. Patnja naime traži Majku, traži materinstvo i Majka je najprisutnija u patnji svoje djece.

Drugi veliki događaj u Mariji Bistrici dogodio se 1984. godine. Slavio se Nacionalni euharistijski kongres Crkve u Hrvata. Obilježavalo se 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Na završnom slavlju 9. svibnja okupilo se 400.000 ljudi, 35 biskupa, više stotina svećenika i više od 1000 redovnica.

Treći veliki događaj zbio se 3. listopada 1998., kada je sveti Ivan Pavao II. proglasio našeg kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Tom je prilikom rekao u propovijedi: „Odavno sam želio poći u svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca koji je najsvijetliji lik u Hrvata.“

Sv. Ivan Pavao II. posebno je ljubio Majku Božju. Uvijek je sa sobom nosio knjižicu „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici“, sv. Ljudevita Monforta, čije je čitanje za njega bilo preokret u životu. Tako si je uzeo za svoje papinsko geslo „Totus Tuus, sav Tvoj“. „Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, a Isusova je najveća težnja da mu dođemo po njegovoj Majci.“

Na kraju homilije o. Zdravko pozvao je vjernike da zajedno obnove svoju posvetu Majci Božjoj: „Blažena Djevice Marijo, zahvaljujem Gospodinu Isusu jer mi je tebe darovao za Majku. Ti si moja prava Majka i učiteljica. Budi svjetlo mojoj duši. Kraljice srca moga, oživi u meni Sina svoga. Danas te izabirem za gospodaricu svoga života. Predajem ti čitavo svoje biće. Sve što jesam i sve što imam polažem na tvoje majčinsko srce. Primi me kao svoje voljeno dijete… Prikazujem ti svoju domovinu Hrvatsku i svoj hrvatski narod. Majko Marijo, umnoži mi vjeru i podari mi ustrajnost u kušnjama života. Izmoli mi dobro zdravlje, potrebnu snagu, i radost za svaki novi dan. Neka me prati tvoj zagovor i tvoja pomoć. Predajem ti svaki trenutak svojega života. Budi uz mene u časku moje smrti. O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo. Amen.“

Prvo čitanje pročitala je Lea Balaško, psalam Luka Balaško, a molitvu vjernika Šimun Šušak, dok je Evanđelje navijestio trajni đakon Željko Kovačević. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Majko Božja Bistrička“ koju su pjevali svi prisutni. Sestre karmelićanke čuvarice svetišta animirale su liturgiju, kojoj je prethodila Večernja blagdana, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.