Uvodeći u homiliju vlč. Golek posvjedočio je kako je ulazeći u crkvu vidio lijepi red onih koji čeznu za ispovijedi. Nastavio je govoriti o pokori kao kreposti koja nam pomaže na putu svetosti. “Pokora uvijek označuje obraćenje i duhovni preporod. Ona je put jedinstva s Gospodinom. Pokorom dajemo zadovoljštinu za svoje grijehe, ali i rastemo na putu svetosti. Braćo i sestre, pokora nas razdvaja od svijeta grijeha. Znamo da grijeh uvijek izvire iz naše neuredne težnje za užitkom”, te nastavio istaknuvši da “pokora nije svrha života, već sredstvo da se postigne svetost. Ona se ne sastoji samo u jednom činu, već pokoru trebamo učiniti trajnim stanjem duše. Jasno, pokora kao čin može biti molitva, milostinja, također možemo pokoru razabirati i kao krepost. Naravno, pokora je i sakrament pomirenja sa Gospodinom. Ona je potpomognuta milošću jer nam daje krepost kojom mrzimo na grijehe i da ih se ubuduće čuvamo, naglasio je vlč. Golek.

“Bolje nam je pokorom koji si sami odaberemo trpjeti na ovom, nego na drugome svijetu za svoje grijehe. Pokora nas oslobađa utjecaja Sotone. Ona nas čuva od budućeg grijeha jer privikava naše tijelo da se podloži duhu. Tijelo ne voli da se njime gospodari. Što mu više damo, to više traži! Pravom pokorom postajemo sličniji Isusu i Mariji! Danas dok se nalazimo na početku duhovne priprave za svetkovinu sv. Martina, donesimo čvrste odluke kojom ćemo savladavati neuredne sklonosti i tako rastemo na putu svetosti! Želja mi je da svatko ode s ove mise s namjerom da izvrši neku pokoro, bilo da je to hodočašće, milostinja, post ili nešto slično. Razmislimo za koga možemo učiniti neko djelo pokore kako bismo zagovarali jedni druge pred Gospodinom i približili se putu spasenja”, potaknuo je okupljene vjernike vlč.  Golek.