U svojoj homiliji pomoćni biskup je istaknuo kako je lijepo zajednički se sabirati na putu vjere i življenja poziva, gdje sestre imaju priliku pogledati u stvarnost konkretnoga života svoje zajednice, u želji da prepoznaju njezine „radosti i nade“, ali i „žalosti i tjeskobe“. Potaknuo je sestre kapitularice da svoj rad na Kapitulu čine s poletom i zanosom, ali i s dubokom mudrošću, kako bi znale čitati znakove vremena.

Podsjetivši na aktualne događaje u Crkvi, citirao je papu sv. Ivana Pavla II. koji potiče Crkvu na ponovno otkrivanje osjećaja za otajstvo, življenje s poniznom zahvalnošću, svjedočenje radošću. Zajedno sa sestrama zahvalio je Bogu za 150 godina postojanja Hrvatske provincije, za to „dragocjeno svjedočanstvo spasenja koje dolazi od Krista“. Sestrama kapitularicama poručio je: „U molitvenim i liturgijskim dijelovima ovoga Kapitula vi ćete dolaziti na „izvore“ – u molitvi ćete razgovarati s Bogom, razmatrati njegovu Riječ i hraniti se euharistijskim Kruhom, samim Kristom, Zaručnikom i Učiteljem za kojim ste pošle.“

Zatim se osvrnuo na evanđeoski ulomak liturgije dana, koji ohrabruje za poslanje, te upućuje gledati Krista i njegove učenike i prepoznati se u njima kao oni koji smo i sami pozvani i poslani biti navjestiteljima i svjedocima Kristove Radosne vijesti o Božjoj ljubavi, koja može biti i neprihvaćena, ali zato: „Mi činimo što možemo, znajući da nam snage nikad nisu beskonačne, štoviše, uvijek su ograničene. Stoga mi svoju nadu utemeljujemo na Božjoj spasenjskoj istini, jer znamo: kakve god da su prilike u našem ljudskom svijetu, to je onaj svijet koji je Otac Nebeski ljubio, za kojeg je poslao samoga svoga Sina.“

Homiliju je završio razmišljanjem i riječima biskupa, blage uspomene, mons. Ćirila Kosa, u ovoj godini stote obljetnice njegova rođenja, koji je s velikom ljubavlju pratio i svim srcem podupirao redovničku obitelj Milosrdnih sestara sv. Križa. Naveo je molitvu biskupa Ćirila: „Gospodine, nauči me ‘široko gledati’. Daj mi srce širom otvoreno, prodoran pogled, pozorne uši… Oduzmi iz mojih ruku ‘škare’ škrtosti i uskogrudnosti… Daj mi da ponovno otkrijem poziv Tvojih učenika…, onih čija su obzorja bezgranična, kao krakovi tvojega Križa.“

Članice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa svake šeste godine okupljaju se na Generalni kapitul u Kući matici, u Švicarskoj, a godinu prije svaka se provincija priprema prvim zasjedanjima Provincijalnoga kapitula. Godinu dana nakon Generalnoga kapitula nastavlja rad Provincijalni kapitul drugim zasjedanjem, na kojem se izglasavaju nove provincijalne odredbe za život sestara ili potvrđuju stare. Na kapitul dolaze predstavnice sestara koje se biraju glasovanjem. Predstavnice podnose izvještaje o raznim područjima života i djelatnosti te one razmišljaju, mole i odlučuju o smjernicama za budućih šest godina. Sestre cijele provincije mogu slati svoje prijedloge prije zasjedanja Kapitula te prate molitvom i žrtvom njegov rad.